Toggle menu
244 tis.
66
18
623,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Olena Pčilka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Olena Pčilka (ukr. Олена Пчілка); (Ukrajina, Gadjač, 29. lipanj 1849. – Ukrajina, Kijev, 4. listopad 1930.); je književni pseudonim za poznatu ukrajinsku spisateljicu, kulturnu aktivistkinju i etnografikinju Olhu Petrivnu-Kosač (ukr. Ольга Петрівна-Косач). Olena je bila sestra poznatog ukrajinskog intelektualca Mihajla Petroviča Dragomanova i majka također poznate ukrajinske spisateljice Lesje Ukrajinke. Olena je u otežanim uvjetima za ukrajinsku kulturu dala izniman doprinos bilježeći i sakupljajući razne materijale iz ukrajinske folklorne umjetnosti, posebno na prostoru Volinjske oblasti i istoimene regije. Objavila je niz književnih djela i drugih istraživačkih radova te je bila jedna od prvih osoba koje su aktivirale feministički pokret u Ruskom carstvu.

Olena je završila studij u Kijevu i osim što je sama pisala djela na ukrajinskom jeziku, ujedno je prevodila i druge poznate pisce koji su pisali na učestalom ruskom ili poljskom jeziku poput Mikole Gogolja, Adama Mickiewicza, Aleksandra Puškina i drugih. Prvi puta se proslavila svojim djelom «Ukrajinski narodni ornament» napisanim 1876. godine, u kojem je prikazala segment iz bogate ukrajinske kulture. Olena je kao i njezin brat Mihajlo bila svjesna važnosti ukrajinskog narodnog preporoda koji je trebao osloboditi i očuvati bogatu, ali vidno prigušenu ukrajinsku kulturnu tradiciju. Napisala je niz književnih kritičkih članaka i memoara, a 1920. godine je prvi puta uhićena u svome rodnom gradu Gadjaču radi antiboljševističkih izjava. Zbog istih razloga je drugi puta uhićena u gradu Mogiliv-Podiljskom gdje je odslužila zatvorsku kaznu sve do 1924. godine, nakon čega je živjela u Kijevu, gdje je i umrla.

Dio autorskih djela

  • «Товаришки» (Drugovi, 1887.),
  • «Світло добра і любови» (Svjetlo dobra i ljubavi, 1888.),
  • «За правдою» (Za istinu, 1889.),
  • «Артишоки» (Artičoke, 1907.),
  • «Весняний ранок Тарасовий» (Proljetno jutro Tarasovo, 1914.),
  • «Щасливий день Тарасика Кравченка» (Blagoslovljeni dan Tarasika Kravčenka, 1920.),

Povezani članci

Vanjske poveznice