Obaloutvrda je vodograđevina na obalama riječnih korita i kanala. Njome se obalu štiti od erozije, oblikuje u geometrijski pravilnom obliku i umiruje vodni tok uz obalu. Služi za oblaganje pokosa. Glavni dio konstrukcije obaloutvrde je tijelo obaloutvrde. Ovisno o hidrološkim, hidrauličkim i riječno-morfološkim osobinama vodnog toka, izvode se inženjerska rješenja vrlo različita izgleda. Na rješenja utječu i ostali građevinsko-ekonomski uvjeti. Obaloutvrde se izrađuje najčešće od kamena, prije svega lomljenog, betona i betonskih elemenata, fašina, tonjača (punjenih fašina), punjenih valjaka, gabiona, drva, čelika, sintetičkih i ostalih materijala. Način izrade temeljne nožice ovisi o korištenom materijalu. Kamen u obaloutvrdama mora biti otporan na drobljenje i habanje, djelovanje mraza, upijanje vode, biti određene tlačne čvrstoće i otporan na kristalizaciju soli. Veličina erozijske sile čimbenik je koji određuje krupnoću zrna lomljenog kamena. [1] Obaloutvrda od lomljenog kamena izvodi se tako da se najprije izradi nožica od lomljenog kamena, pri kojem se zada nagib pokosa poput 1:1,5. U sljedećoj fazi je škarpiranje, odnosno strojno poravnavanje postojeće obale na projektirani nagib. Nakon toga izvodi se obloga od šljunka zadane debljine na škarpiranu obalu. Formira se pokos u zadanom nagibu na koji se kao završna faza izvodi obloga zadane debljine od lomljenog kamena.[2]
Izvori
- ↑ Hrvatske vode Opći tehnički uvjeti radove u vodnom gospodarstvu. KNJIGA 1: Gradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracije. Izradio: Građevinski fakultete Sveučilišta u Zagrebu, Institut IGH Zagreb. Zagreb, prosinca 2010.
- ↑ Koprivničko-križevačka županija Tehnički opis. Svibanj 2010.