Osvojene medalje
| ||
|---|---|---|
| Olimpijske igre | ||
| zlato | Barcelona 1992. | C-1 500 m |
| zlato | Barcelona 1992. | C-1 1000 m |
| bronca | Seoul 1988. | C-1 1000 m |
| Svjetska prvenstva | ||
| zlato | Copenhagen 1993. | C-1 500 m |
| zlato | Mexico City 1994. | C-1 200 m |
| zlato | Mexico City 1994. | C-1 500 m |
| zlato | Duisburg 1995. | C-1 200 m |
| zlato | Duisburg 1995. | C-1 500 m |
| srebro | Paris 1991. | C-1 500 m |
| srebro | Paris 1991. | C-1 1000 m |
| srebro | Mexico City 1994. | C-1 1000 m |
| bronca | Montreal 1986. | C-1 500 m |
| bronca | Plovdiv 1989. | C-4 1000 m |
| bronca | Poznań 1990. | C-4 500 m |
| bronca | Poznań 1990. | C-4 1000 m |
| bronca | Paris 1991. | C-4 1000 m |
Nikolaj Petkov Buhalov (bugarski: Николай Петков Бухалов, Karlovo 20. ožujka 1967.[1]) je najuspješniji bugarski kanuist na mirnim vodama u povijesti.
Najviše se natjecao u C-1 kanu jednokleku, iako je osvajao medalje na Svjetskim prvenstvima i u C-4 kanu četvercu.
Natjecao se na četiri Olimpijske igre te je osvojio tri medalje. Najuspješnija Olimpijada mu je bila u Barceloni 1992., gdje je osvojio dvije zlatne medalje u disciplinama C-1 500 m i C-1 500 m. Jednu brončanu madalju osvojio je na Olimpijadi u Seoulu 1988..
Osim toga osvojio je trinaest odličja na ICF kanu sprint Svjetskom prvenstvu od čega pet zlatnih medalja (C-1 200 m: 1994., 1995; C-1 500 m: 1993., 1994., 1995.), tri srebrene (C-1 500 m: 1991., C-1 1000 m: 1991., 1994.), i pet brončanih (C-1 500 m: 1986., C-4 500 m: 1990., C-4 1000 m. 1989., 1990., 1991.) .[1]
Posljednju zlatnu medalju u karijeri osvojio je na Europskom prvenstvu 1997. godine u bugarskom Plovdivu, u utrci C-1 500 m. Dobio je nagradu za najboljeg bugarskog sportaša 1992. godine.