Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nikola Simić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Nikola Simić
Nikola Simić
Rođenje 18. svibnja 1934., Beograd
Smrt 9. studenoga 2014., Beograd
Zanimanje filmski i kazališni glumac
Godine rada 1957.—2014.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Nikola Simić (Beograd, 18. svibnja 1934. – Beograd, 9. studenoga 2014.), bio je srbijanski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis

Nikola Simić rođen je u Beogradu 1934. godine, u pekarskoj obitelji.[1] U gimnaziji je glumio u dramskoj sekciji, a 1958. diplomirao glumu na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu, na klasi sa Radom Đuričin, Ružicom Sokić i Batom Živojinovićem.

Kazalište

Prvu ulogu igra već kao student (1957.) u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u Beogradu, čiji je stalni član od 1959. do 1998. godine. U tom kazalištu ostvario je brojne zapažene uloge u predstavama kao što su: "Revizor", "Pseći valcer", "Velika auto trka", "Čekajući Godoa", "Punjene tikvice", "Skakavci". Od 1971. je igrao u predstavi "Buba u uhu" sa kojom je 7. lipnja 2011. proslavio jubilej 40 godina igranja. Predstava je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda. I to sa obje uloge koje tumači: i kao imućni Šandebize i kao hotelski sluga Poš. Nastupao je na scenama svih beogradskih kazališta, kao i drugih kazališta u regionu.

Film i televizija

Filmsku karijeru je započeo 1957. Poslije toga je uslijedilo niz televizijskih i filmskih uloga, a proslavio se ulogom Dimitrija Mite Pantića u filmskom serijalu Tesna koža (1982—1991), a ostao je i upamćen i kao dirigent Herbert fon Karajan iz filmova Druga Žikina dinastija i Sulude godine. Druge važne uloge su bile u filmovima Davitelj protiv davitelja, gdje je igrao inspektora koji mora da razriješi slučaj davitelja čije su žrtve žene koje vole karanfile.

Glumio je u TV-serijama, široku popularnost je stekao ulogama u serijama koje je napisao Siniša Pavić, kao što su Srećni ljudi (1993—1996), Porodično blago (1998—2001), Stižu dolari (2004—2006) i serijama Agencija za SIS (2006—2007), i Ljubav, navika, panika (2005—2007).

Crtani filmovi

Posuđivao je glas brojnim likovima u srpskoj sinkronizaciji animiranih filmova za likove kao što su Zekoslav Mrkva, Michelangelo i Shredder (Ninja kornjače), te nekim Transformersima.

Posljednje godine

Početkom veljače 2014. je operiran u Institutu za urologiju i nefrologiju od raka prostate, a početkom lipnja zbog komplikacija sa bešikom.[2][3]

Preminuo je 9. studenoga 2014. u Beogradu u 81. godini života.[2][4][5] Komemoracija povodom smrti doajena srbijanskog glumišta održana je 14. studenoga 2014. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu na sceni "Ljuba Tadić". Sahranjen je istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[6][7]

Filmografija

Izvori

Vanjske poveznice