Nikola II. Gorjanski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nikola II. Gorjanski (?, druga pol. 15. st. – ?, poslije 3. prosinca 1433.), hrvatski velikaš, ugarski palatin i hrvatski ban. Sin palatina Nikole I. i brat Ivana VII. Iz hrvatske je plemenitaške obitelji Gorjanskih.

Prva supruga bila mu je kći srpskog kneza Lazara, a druga Ana Celjska, kći Hermana II.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bio je pristaša kraljica Elizabete i Marije. Godine 1386. uspio se spasiti iz bitke kod Gorjana te je sljedeće godine vodio niz bitaka protiv pobunjene braće Horvat.[2] Kralj Žigmund ga je 1387. imenovao mačvanskim, 1394. hrvatsko-dalmatinskim, a 1397. slavonskim banom. Sudjelovao je s kraljem Žigmundom u napadu na Bosnu, gdje su opsjeli Dobor koji su držali Ivaniš i Pavao Horvat.

Godine 1394. slomio je pobunjenike u bitci kod Knina i uspostavio kraljevsku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji.[3] Poslije poraza kršćanske vojske kod Nikopolja, Nikola II. se uspio spasiti brodom. Iduće je godine sudjelovao na saboru u Križevcima gdje je ubijen Stjepan Lacković.

Od kralja je dobio upravu nad Cresom i Lošinjem, Medvedgrad, a bio je i splitski i rapski knez. Godine 1401. je zbog zasluga u oslobođenju kralja Žigmunda, imenovan ugarskim palatinom i tu je dužnost obavljao do kraja života.[4]

Godine 1412. sudjelovao je u neuspješnom ratu protiv Mlečana.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]