Nepravedni sporazumi

Francuska politička karikatura iz 1898., Kina – torta kraljeva i careva.

Nepravedni sporazumi (eng. Unequal treaties) naziv je za niz sporazuma sklopljenih između azijskih država – ponajprije Qing Kine, Tokugawinog Japana i Joseon Koreje – te zapadnih država – najistaknutijih poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, Austro-Ugarske, Italije, Sjedinjenih Država i Rusije – tijekom 19. i ranog 20. stoljeća.

Ti su ugovori često potpisivani nakon vojnog poraza azijske strane ili usred vojnih prijetnji zapadne strane. Njihovi su uvjeti uključivali obveze koje je snosila gotovo isključivo azijska strana, kao što su ustupanje teritorija, plaćanje ratnih odšteta, otvaranje ugovornih luka, odricanje od prava kontrole carina i uvoza te dodjeljivanje ekstrateritorijalnosti stranim državljanima.

S usponom kineskog nacionalizma i antiimperijalizma 1920-ih, i Kuomintang i Komunistička partija Kine koristile su ovaj koncept za karakterizaciju kineskog iskustva gubitka suvereniteta u razdoblju otprilike od 1840. do 1950. godine. Izraz "nepravedni sporazum" počeo se povezivati s konceptom kineskog "stoljeća poniženja", posebno s koncesijama stranim silama i gubitkom carinske autonomije putem ugovornih luka, te i danas služi kao glavni poticaj za vanjsku politiku Kine.

I Japan i Koreja koriste ovaj izraz za nekoliko ugovora koji su rezultirali smanjenjem njihove nacionalne suverenosti. Japan i Kina potpisali su ugovore s Korejom, poput Japansko-korejskog ugovora iz 1876. i Kinesko-korejskog ugovora iz 1882., pri čemu su obje bivše strane dobile privilegije u vezi s Korejom. Japan je nakon Meiji restauracije također počeo nametati neravnopravne ugovore Kini nakon svoje pobjede u Prvom kinesko-japanskom ratu, s ciljem stjecanja utjecaja nad Korejom, kao i nad kineskim obalnim lukama i teritorijima.