Script error: No such module "Unsubst".
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanja netočnih prijevoda i konstrukcija. (pomoć) Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.
|
| Centrotrans - Eurolines | ||
|---|---|---|
| CTS-EL logo.jpg | ||
| Sjedište | Sarajevo, Bosna i Hercegovina | |
| Predsjednik | Safudin Čengić | |
| Djelatnost(i) | Promet | |
| Usluge | Gradski, međugradski i međunarodni autobuski prijevoz | |
| Vlasnik | Sejari d.o.o. Sarajevo | |
Centrotrans (službeno Centrotrans-Eurolines) je bosanski autobusni prijevoznik . Tvrtka je osnovana 1963. godine spajanjem tadašnjih prijevoznika Autoprevoz, Drvotransport i Udarnik . [1] Uloga Centrotransa u početnom je razdoblju bila zamijeniti ukinute uskotračne željezničke pruge autobusnim prometom. S vremenom je tvrtka narasla do ukupnog voznog parka od preko 200 autobusa. [2]
Danas Centrotrans uključuje tvrtke Centrotours, Centrotrade, Centrotrans ad Istočno Sarajevo, Sarajevo Autobusni kolodvor, Visoko Autobusni kolodvor, Kakanj Autobusni kolodvor i Centrotrans PGS .[1]
Povijest razvoja
Nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini osnovana je prva transportna organizacija pod nazivom "DASP" - "Državno automobilsko saobraćajno preduzeće", što je kasnije naziv promijenjen u" Autoprevoz ". Autoprevoz je održavao redovne autobusne linije od Sarajeva do Zvornika, Banja Luke, Kalinovika, Fojnice i Kreševa . Također, početkom pedesetih godina formirana je transportna kompanija "Udarnik", koja je obavljala prijevoz na brojnim lokalnim i saveznim linijama, povezujući Sarajevo s Beogradom, Ulcinjem, Dubrovnikom, Zagrebom, Novim Sadom, Tuzlom i drugim važnim gradovima u SFRJ .
1. siječnja 1963. godine spajanjem "Autoprevoza", "Udarnika" i "Drvotransporta" (kamionskog prijevoznika) formirana je tvrtka "Centrotrans", koja je preuzela kompletan prijevoz putnika na teritoriju tadašnje Bosne i Hercegovine.
6. travnja 1968. Centrotrans je otvorio sarajevski autobusni kolodvor koji je razdvojio međugradski autobusni promet od gradskog autobusnog i tramvajskog prometa. Centrotrans također uspostavlja radne jedinice u Doboju, Rogatici, Višegradu, Goraždu, Foči, Kaknju, Visokom i Olovu.
U razdoblju od svog osnivanja do 1992. godine, Centrotrans je nabavljao autobuse TAM i SANOS, kao i autobuse Mercedes-Benz proizvedene u tvornicama SANOS-a.
Za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, Centrotrans je angažirao 300 autobusa i 600 vozača iz cijele Jugoslavije.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini Centrotrans je pretrpio velike gubitke, s 256 uništenih ili ukradenih autobusa, 183 radnika ranjenih i 60 ubijenih.
Godine 1994. Centrotrans je kupio šest Mercedesa O303 i jedan O305 (popularni Bosanko) koji je uništen tijekom rata, ali je zamijenjen donacijom. Nakon toga kupljeno je još 10 autobusa. 1995. kupljena su još 33 autobusa. U razdoblju od 1996. do 2000. godine kupljeno je ukupno 129 vozila - 30 gradskih autobusa Van Hool , 24 prigradska autobusa Steyr, 20 prigradskih autobusa Gräf & Stift, 23 turistička autobusa Neoplan, 13 turističkih autobusa Setra, 8 turističkih autobusa MAN, tri Ikarusa i dva autobusa Mercedes-Benz.
Od 1997. do 2017. god Centrotrans je bio član međunarodne organizacije autobusnih prijevoznika - Eurolines . Od 2017. god Centrotrans je jedan od prijevoznika koji radi u suradnji s Flixbusom .
Od 2002. godine, kada je osnovana tvrtka Sejari d.o.o Sarajevo, Centrotrans je u većinskom vlasništvu.
Od 2010. god. Centrotrans posluje na gradskim linijama unutar Kantona Sarajevo, a od 2013. godine posluje na većem broju linija. Linije prometuju isključivo komercijalno - bez mjesečnih karata i pogodnosti za određene kategorije putnika.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Monografija Centrotransa 2013. godine. Sarajevo: Centrotrans Eurolines. str. 40
- ↑ "O nama" (engl.). www.centrotrans.com. http://www.centrotrans.com/o-nama Pristupljeno 25. lipanj 2018.