Mirsad Sinanović (Foča, 1955.) bosanskohercegovački je književnik, publicist i novinar.
Životopis
Osnovnu i srednju školu završio je u Foči, a potom je pohađao Filozofski fakultet u Sarajevu. Diplomirao je na Odsjeku za povijest jugoslavenskih književnosti i suvremeni sh/hs. jezik kod prof. dr. Muhsina Rizvića sa temom Historijska podloga rodoljubive lirike i dramskog rada Safvet-bega Bašagića[1].
Od 1978. do 1990. godine je radio kao profesor sh/hs. jezika u Foči. Godine 1990. s obitelji doseljava u Sarajevo. Pisao je u Muslimanskom glasu, časopisu koji je Udruženje novinara BiH proglasilo najboljom novinom za 1992. godinu od njegova osnivanja. Kasnije, preimenovan je u list Ljiljan 1993. godine. Također, Udruženje novinara BiH, 1995. godine proglasilo ga je najboljim ratnim reporterom za 1994. godinu[2].
Njegove knjige su prevođene na više jezika. Također, uredio je više knjiga i napisao desetine recenzija. Član je Udruženja književnika BiH, te jedan od osnivača Udruženja Bošnjačka asocijacija 33. Radi više od 35 godina kao novinar. Živi u Sarajevu.
Bibliografija
- Smrti i pobjede - knjiga ratnih reportaža, 1997.
- Bosna između Washingtona i Daytona - knjiga potičkih eseja, 1998.
- Žrtvovanje vuku - roman, 2003.
- San Hasana Nazira - roman, 2005.
- Kulin - roman, 2007.
- Ajvaz u Akhisaru - roman, 2008.
Izvori
- ↑ Sinanović, Mirsad; Merdžan-Kadun, Dobra knjiga, Sarajevo 2014.
- ↑ http://www.nap.ba/new/vijest.php?id=28096