| |||||||||||||||
|
Milan Miličević, hrvatski košarkaš iz Rijeke. Igrač Kvarnera u zlatnom dobu riječke košarke. Kći Ena je bila hrvatska pionirska, kadetska i juniorska reprezentativka.[1]
Igračka karijera
Djetinjstvo je proveo u Delnicama. Od športa se bavio samo stolnim tenisom. Košarkaškima haklerima u školi iz starije generacije jednom je nedostajao igrač i vidjevši visokog Miličevića, pozvali su ga sebi i to mu je bio prvi doticaj s košarkom. Nakon Delnica otišao je u Karlovac u kojem je ostao dvije godine u ondašnjem prvoligašu Željezničaru. Karlovac je bio prvo mjesto gdje se ozbiljnije bavio košarkom. U ondašnjoj generaciji Željezničara igrali su od poznatijih Kasun i braća Kosanović. Tada još kao dječak igrao je na prvenstvu osnovnih škola u Zagrebu i u finalu su pobijedili riječku školu Matteotti. Po njegovim riječima, tada je znao da će otići u Rijeku, što je poslije i kazao riječkom treneru. Riječki je trene to prenio Mili Rapajiću i ostalima u Kvarneru. Miličević je u Rijeku stigao potkraj 1969. godine. Na poznato stjecište riječkih športaša Nafti dočekao ga je trener Mile Rapajić, za kojeg je Miličević govorio da mu je puno pridonio njegovu igračkom razvitku. [1]
Igrao 1970-ih za Kvarner. Igrajući za juniore Kvarner bio je dvaput prvak bivše Jugoslavije, 1971. i 1972. godine ispred velikana Partizana, Zvezde, Zadra, Lokomotive i inih.[1] Unatoč ponudama velikih klubova, ostao je igrati cijelo vrijeme za Kvarner. Karijeru je okončao 1981. godine.[2]
Reprezentativna karijera
Jugoslavenski reprezentativac u mladim kategorijama. Na kadetskom EP u Gorici 1971. sa suigračem Željkom Morelom osvojio s Jugoslavijom zlato, a Morel i priznanje za najboljeg centra. Na tom su prvenstvu igrali i Mirza Delibašić i Dragan Kićanović. Na juniorskom EP 1972. zaigrao je u jugoslavenskoj reprezentaciji koja je osvojila zlato, u sastavu u kojem su igrali Kićanović, Delibašić, Perinčić, Jerkov, Žižić, Macura, Grgin, Beravs i ini. Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 30-ak utakmica. Igrali su Europsku ligu u kojoj nije bila koncentracija najboljih jugoslavenskih igrača. 1974. godine je bio na užem popisu kandidata za SP u Portoriku, ali ga izbornik na koncu nije uzeo u sastav.[2]
Ostalo
Veći dio života radio je u Rijekasportu. [1]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Igor Duvnjak: Legendarni riječki košarkaš 'Imao sam ponude Zvezde i Partizana, ali Rijeka je bila grad ugodan za život...' . Novi list. 26. prosinca 2019. Pristupljeno 23. rujna 2023.
- ↑ 2,0 2,1 Ico Mikuličić: Milan Grabovac, legenda Kvarnera. Sušačka revija 119/120. Pristupljeno 23. rujna 2023.