Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

MiG-31

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
MiG-31 "Foxhound"
Opći podaci
Tip Lovac presretač
Proizvođač Mikojan
Probni let 16. rujna 1975.
Uveden u uporabu 1982.
Prvotni korisnik Rusija
Kazahstan, Sirija
Broj primjeraka 500
Portal: Zrakoplovstvo

Mikojan Gurjevič MiG-31 (ruski: МиГ-31; NATO oznaka "Foxhound") je nadzvučni zrakoplov lovac-presretač razvijan kao zamjena za MiG-25. Dizajniran je u uredu Mikojan i najnapredniji je lovac-presretač dizajniran u Sovjetskom Savezu prije njegovog raspuštanja.

Razvoj

Na MiGu-25 'Foxbat' su se, unatoč panici koju je izazvao na zapadu sa svojim osobinama, morale napraviti bitne preinake u dizajnu radi postizanja veće brzine, visine leta i brzine penjanja. Nedostaci su bili i u upravljivosti na brzinama presretanja, teškoćama pri letu na malim visinama kao i turbomlazni motor velike potrošnje koji je ograničavao borbeni radijus na nadzvučnim brzinama. Iako je dozvoljena brzina bila 2,8 Maha pilotima je savjetovano da ne prelaze 2,5 M radi čuvanja motora. Na maksimalnoj brzini od 3,2 M koju je avion mogao dostići zasigurno bi došlo do uništenja motora.

Prvi prototip koji je trebao zamijeniti MiG-25 označen je s Vi-155MP (ruski: Е-155МП) a uzletio je 16. rujna 1975. Iako sliči produženom MiGu-25 radi se o potpuno novom dizajnu.

Sovjetska ograničenja za proizvodnju prisilila su konstruktore na korištenje nikal čelik za 80% strukture MiG-25. Na Vi-155MP udvostručena je uporaba titanija do 16% i utrostručeno je korištenje aluminijskih dijelova za 33%, što je dovelo do smanjenja težine konstrukcije. Još važnije, nadzvučan brzina je sada omogućena i na manjim visinama leta. Avion je imao veće spremnike za gorivo i nove, efikasnije turbofen motore. Veliki pomak očituje se i u novom, naprednom radaru koji je sposoban pronalaziti ciljeve iznad i ispod zrakoplova, te istovremeno pratiti više ciljeva.

Poput svojih prethodnika i MiG-31 bio je u svom razvoju okružen raznim špekulacijama i dezinformacijama o dizajnu i mogućnostima. Za novi presretač zapad je doznao od poručnika Viktora Belenko, pilota koji je sa svojim MiGom-25P 1976. godine prebjegao u Japan. Novi zrakoplov Belenko je opisao kao nadolazeći "Super Foxbat" s dva sjedišta i mogućnosti "preskakanja" krstarećih raketa. Uvodnike zraka opisao je kao one na MiGu-23 iako su u završnom dizajnu bili na drugom mjestu.

Serijska proizvodnja MiGa-31 je počela u 1979. a prvi zrakoplovi u redovnu uporabu ulaze 1982.

Nakon raspada SSSR-u drastično je smanjen proračun za dijelove i održavanje ostavljajući mnoge eskadrile bez mogućnosti održavanja ovih kompleksnih zrakoplova. 1996. godine samo 20% su prijavljeni kao upotrebljiv u bilo kojem trenutku. Početkom 2006. s jačanjem ruskog gospodarstva u letno stanje dovedeno je oko 75% MiGova-31.

Proizvedeno je oko 500 MiGova-31, od kojih je oko 370[1] ostalo u Rusiji.

Na manjem broju avionima urađene su modifikacije (MiG-31BM) u vidu ugradnje:

  • modernije elektronike,
  • višemodnog radara,
  • HOTAS (eng: Hands On Throttle-And-Stick) načina upravljanja (upravljanje kod kojega su sve komande smještene na upravljačkoj palici i gasu tako da pilot nema potrebe s njih pomicati ruke),
  • višenamjenskih LCD zaslona.

Nova inačica zrakoplova mogla je ponijeti najmodernije naoružanje.

Dizajn

Kao i MiG-25, Foxhound je veliki dvomotorni visokokrilac s uvodnicima zraka na obje strane trupa. Ima dva sjedišta, jedan iza drugoga, od kojih je zadnje namijenjeno za časnika naoružanja.

Konstrukcija i motori

Pasivni radar, naoružanje, desni uvodnik zraka

Krila i struktura MiGa-31 su u usporedbi s MiGom-25 ojačana, što je avionu prije svega omogućilo nadzvučni let na manjim visinama. S turboventilatorskim Aviadvigatel D30-F6 motorima s 3.4000 funti potisaka avion na malim visinama postiže 1,23 Maha. Brzina na većim visinama je radi zagrijavanja limitirana na 2.83 M iako bi prema omjeru iskoristivosti avion mogao prijeći 3 M. S obzirom na ulogu presretača i često korištenje naknadnog izgaranja povećana je i potrošnja goriva u odnosu na zrakoplove sličnih dimenzija ali drugih uloga. Količina goriva u odnosu na MiG-25 je povećana za 16.350 kg. Na vanjske podvjesne nosače krila mogu se staviti odbacivi spremnici s dodatnih 5.000 litara goriva. Zadnji proizvedeni zrakoplovi imali su i mogućnost dopune goriva tijekom leta.

Elektronika

MiG-31 je bio prvi svjetski lovac s ugrađenim pasivnim radarom za elektroničko skeniranje, Zaslon S-800. Djelokrug radara je oko 200 km, istovremeno može pratiti do 10 ciljeva od kojih četiri može napasti istovremeno s AA-9 'Amos' raketama. Radar je opremljen i s infracrvenim sustavom za pretraživanje i praćenje.

Inačice MiG-31M, MiG-31D i MiG-31BS imaju unaprijeđeni Zaslon-M radarski sustav s većom antenom, većim rasponom detekcije(navodno i do 400 km) i sposobnosti da istovremeno napadne više ciljeva u zraku i na tlu.

Pilotska kabina

MiG-31 je dvosjed s tim da kopilot u stražnjem sjedištu ima zadatak upravljanja radarom i naoružanjem. Iako su kontrole u kokpitu udvostručene, što omogućuje obojici pilota upravljanje, to se rijetko koristilo te je zrakoplovom najčešće upravljao prednji pilot koji ujedno ima i dobru vidljivost dok stražnji pilot ima samo dva manja otvora na bokovima. Razlog korištenja dva člana posade je u rasterećenju glavnog pilota jer se pretpostavljalo da ne može efektivno upravljati zrakoplovom ako istovremeno nadgleda složeni radar i sustav za upravljanje naoružanjem.

Piloti sjede na nula-nula sjedalima za katapultiranje što im omogućuje katapultiranje pri svim visinama i brzinama. Nedavno je i provedena modernizacija dijela flote ugradnjom novije avionike i naprednijeg radara no pretpostavlja se kako cijela flota neće biti dovedena na ovaj standard.

Tehničke karakteristike

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 22,69 m
  • raspon krila: 13,46 m
  • površina krila: 61,6 m2
  • visina: 6,15 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 3,000 km/h (2,83 Maha)
  • dolet: 3.300 km
    • borbeni dolet: 720 km
  • brzina penjanja: 208 m/s
  • najveća visina leta: 20.600 m
  • specifično opterećenje krila: 665 kg/m2
  • motor: 2× Soloviev D-30F6 turbofen motora s naknadnim izgaranjem

Izvori