_-_stari_zemljovid_iz_1690.jpg)
Međimurje je povijesno-zemljopisni pojam koji označava područje na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđen dvjema velikim rijekama, Murom i Dravom. To područje se najvećim dijelom poklapa s područjem Međimurske županije u administrativnom smislu.
Taj najsjeverniji hrvatski kraj većim je dijelom aluvijalna ravnica (lokalnim rječnikom Dolnje Međimurje), a manjim, sjeverozapadnim dijelom je briježnog reljefa (Gornje Međimurje). Najviša je točka vrh Mohokos s 344 metra nadmorske visine, dok je nizinski dio oko 120-150 metara iznad razine mora.
Kroz povijest Međimurje nije uvijek administrativno bilo u sastavu Hrvatske (odnosno prije toga Slavonije), nego je povremeno bilo u sklopu ugarske Zaladske županije. Najprije se to dogodilo 1720. godine, kada je grof Mihael Ivan Althann uključio Međimurje u tu ugarsku županiju koja je graničila s Hrvatskom, a zatim je to bilo nakon dva kraća prekida (1785-1789. i 1848-1861.) te trajalo sve do 1918.
Prvi pisani dokumenti o Međimurju potječu s početka 13. stoljeća, u vrijeme kada je ono bilo u posjedu plemićkih obitelji, koje su se ponekad relativno brzo izmjenjivale. Među onima koje su ga, od 14. stoljeća nadalje, dulje vrijeme posjedovale i ostavile značajniji trag bile su obitelji Lacković, Ernušt, Zrinski, Althann i Feštetić.