Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mate Pavić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Mate Pavić

Država Hrvatska
Prebivalište Split, Hrvatska
Rođenje 4. srpnja 1993.
Visina 193 cm cm
Težina 83 kg kg
Igra lijevom rukom
Karijera 2012. —
Zarađeni novac 6,090.227 [1]
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 3/10[1]
Osvojeni turniri 0(0)[1]
Najbolji plasman 295. (6. svibnja 2013.)[1]
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 441/222[1]
Osvojeni turniri 38 (69)[2]
Najbolji plasman 1. (21. svibnja 2018.)[1]
Grand Slam
Australian Open P (2018., 2018.mj, 2023.mj)
Roland Garros P (2024.)
Wimbledon P (2021., 2023. mj)
US Open P (2016.mj, 2020.)
zlato Davisov kup 2018.
zlato OI 2020. 2020.

Mate Pavić (Split, 4. srpnja 1993.) je hrvatski tenisač.

Igračka karijera

Igra lijevom rukom. Tenis je počeo trenirati s pet godina.

U siječnju 2011. je ušao u pet najboljih juniora na svijetu.[3]

Široj hrvatskoj javnosti postao je poznat kad je 2011. osvojio juniorski Wimbledon u paru s Englezom Georgeom Morganom. 2012. godine dobiva pozivnicu za Zagreb Indoors, te je u potpunosti opravdava ušavši u finale u konkurenciji parova zajedno sa sunarodnjakom Ivanom Dodigom. Kao i mnogi poznati tenisači, radio je s Bobom Brettom. Najveći uspjeh na ATP turnirima je 2.kolo 's-Hertogenboscha kada je morao predati meč zbog bolova u leđima.

2016. je igrajući u završnici mješovitih parova u paru s Laurom Siegemund pobijedio na Otvorenom prvenstvu SAD. 2018. godine je u igrao u završnici Roland Garrosa u konkurenciji parova u paru s Austrijancem Oliverom Marachom, ali nije uspio osvojiti turnir.[4]

2018. godine je u igrao u završnici Roland Garrosa u konkurenciji parova u paru s Brazilcem Brunom Soaresom , ali nije uspio osvojiti turnir.[4] 2018. i 2019. godine igrao je u završnici Roland Garrosa u konkurenciji ješovitih parova u paru s Kanađankom Gabrijelom Dabrowskom, izgubivši oba puta od para Dodig / Chan. U paru s Dabrowskom je 2018. osvojio Otvoreno prvenstvo Australije.[4] Član hrvatske reprezentacije koja je osvojila Davisov kup iste godine.[5]

10. rujna 2020. je zajedno istim tenisačem osvojio US Open u kategoriji muških parova.[6] 2021. godine je u Wimbledonu u konkurenciji parova igrajući s Nikolom Mektićem osvojio naslov pobjednika.[4] 2023. godine je u Wimbledonu u konkurenciji mješovitih parova igrajući s Ukrajinkom Ljudmilom Kičenok osvojio naslov pobjednika. Pobijedili su Belgijca Jorana Vliegena i Kinezicu Xu Yifan sa 6:4, 6:7 (9), 6:3.[4]

2024. je na Roland Garrosu pobijedio u konkurenciji parova igrajući sa Salvadorcem Marcelom Arevalom, pobijedivši u završnici talijanski par Simonea Bolellija i Andreu Vavassorija 7:5, 6:3. Ovime je osvojio 37. ATP naslov u konkurenciji parova odnosno treći naslov u konkurenciji mješovitih parova na Grand Slamovima: na US Openu 2016., Australian Openu 2018. i Wimbledonu 2023. godine. Arevalo je prije ovog naslova osvojio Roland Garros u paru s Jean-Julienom Rojerom.[7] Paviću je ovo bila peta završnica Roland Garrosa i prva u kojoj je pobijedio. Time je ušao u uski krug tenisača koji su osvojili barem jednom sva četiri Grand Slama.[8]

ATP karijera

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Stanje na 13. lipnja 2024. ATP.
  2. Stanje na 13. lipnja 2024. ATP.
  3. Slobodna Dalmacija Pero Smolčić: Splićanin Pavić - Ove godine želim biti juniorski broj jedan, 6. siječnja 2011.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 HINA: Sjajni Mate Pavić i Ljudmila Kičenok osvojili Wimbledon u mješovitim parovima! . Slobodna Dalmacija. 13. srpnja 2023. Pristupljeno 14. srpnja 2023.
  5. Mate Pavic. ATP. Pristupljeno 14. srpnja 2023.
  6. Hrvatski tenisač Mate Pavić osvojio je naslov pobjednika US Opena u muškim parovima pristupljeno 11. rujna 2020.
  7. Mate Pavić i Marcelo Arevalo do slavlja na Roland Garrosu, Splićanin zaokružio Grand Slam! . Hrvatski teniski savez. 8. lipnja 2024. Pristupljeno 13. lipnja 2024.
  8. Petar Jenjić: Mate Pavić osvojio Roland-Garros!. Sportnet.hr. 8. lipnja 2024. Pristupljeno 13. lipnja 2024.

Vanjske poveznice