Markovića jama je krška jama kod Graba, zaselak Podi, u općini Trilju.
Masovna je grobnica. Koncem svibnja 1944. partizani iz 10. dalmatinske divizije NOVH pobili su i potom u ovu jamu bacili najmanje 102 zarobljena pripadnika hrvatske 2. A bojne VI. stajećeg djelatnog zdruga iz Aržana te nekoliko civila. [1][2]
Zapovjednici partizanske divizije bili su Ivan Vulin i njegov zamjenik Luka Knezović. Brigada je imala četiri bataljuna i nalazila se na prostoru Kamešnice i Dinare. Bitno je naglasiti da su u partizanskim brigadama odlučujuću ulogu imali politički komesari, jer partizanski pokret tijekom postojanja sve je snažnije poprimao osobine uzora najorganiziranije strane u njemu, jugokomunista. Vremenom se partizanski komunistički pokret se intenzivno profilirao u klasični komunistički boljševički pokret. Tako više nije za postrojbu bila najvažnija osoba od vojnih pitanja, nego mentalni higijeničari politički komesari. Osobito to dolazi do izražaja 1944. kad ta mjesta drže oficiri OZNE i KNOJA bili dijelovi represivnog zločinačkog aparata. Oni su se po svom sovjetskom modelu, uzoru i idealu beskritično ravnali i oponašali ga bez ikakve zadrške. Oni se nisu bavili organiziranjem pravičnog poslijeratnog društva ni pripremanjem terena za to, nego su ciljali ukloniti sve neistomišljenike i sve koji bi mogli ugroziti komunistički primat, bez obzira imaju li komunisti stvarnu potporu u narodu ili ne. Politkomesari su tako nalagali obračunavanje s tzv. narodnim neprijateljima, slugama okupatora i izdajnicima. Krug nepoželjnih neistomišljenika obuhvaćao je i vlastite partizanske redove i redove nevojnih pripadnika pokreta otpora. Tako su na udar došli predratni i ratni HSS-ovci i pristaše inih stranaka. Tako je Partija uklanjala sve neistomišljenike u vlastitim, partizanskim redovima (prijeratne HSS-ovce, radićevce). Odnos prema običnim stanovnicima koji se nisu uključili u pokret otpora bio je znatno gori. Kriterije tko je "neprijatelj naroda" određivali su politkomesari,[3] koji su nerijetko bili neobrazovani površni ljudi, niže do osrednje inteligencije, otpali od vjere, koji se nisu isticali radnim ni poduzetničkim navikama ni znanjima, lako programirljivi, a zavidni sposobnima i uspješnima. Zavidnici su dolaskom na položaj moći na temelju vlastitih političkih prosudba i naputaka od viših razina svojim odlukama uništavali sudbine osoba koji su im bili sušta suprotnost.
Pokolj su preživjela nekolicina ljudi koji su pobjegli iz kolone smrti, a nekima je pošlo za rukom i pobjeći iz jame. Preživjeli, kao i dio pripadnika partizanskih snaga, glavnom i odgovornom osobom za ovaj zločin označavaju političkog komesara Matu Bilobrka koji je izdao zapovijed za likvidaciju.[3]
Pokolju je prethodila bitka u Aržanu koja se odvila 27. i 28. svibnja 1944. godine.[3] Nakon nje su partizani zarobljene domobrane i civile odvele u prisilni marš nakon kojeg su ih pobili. Ubili su njih 138, od čega su 102 posmrtna ostatka eshumirana iz Markovića jame na Podima. Vremenski raspon kad su ih ubili je konac svibnja i početak lipnja 1944. godine. Jugokomunisti su se silno trudili zakriti ovaj zločin. Prešućivanje je trajalo cijelo vrijeme jugokomunizma. Tek demokratizacijom, padom komunizma u Europi, uvođenjem višestranačja i promjenom vlasti u Hrvatskoj stvorili su se uvjeti da se smije govoriti o ovome. Auktor Marko Kalajžić snimio je film 23. rujna 1990. godine kojim je dokumentiran prvi ulazak u Markovića jamu. [4]
1993. godine ustrojeno je Vijeće za istraživanje grobišta Podi u općini Trilju i tad je krenulo sustavno istraživanje.[3] Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske organizirala je vađenje posmrtnih ostataka. Posmrtni ostatci izvađeni su 1993. godine.[2] Tom su prigodom pronađene kosti 102 vojnika. Prenesene su u splitski KBC Firule. Ondje su ležale punih osam godina bez značajnih istraživačkih zahvata. Analiza DNK nije napravljena zbog nedostatka sredstava. Zaslugom župnika i župljana župe Dobranje [3] posmrtni ostatci preneseni u Dobranje 2001. godine [2] gdje su položeni u u spomen-kosturnicu groblja u Dobranjama i gdje počivaju zajedno s ostalim žrtvama bitke za Aržano. [3]
Danas je pristup Markovića jami popravljen, postavljen je putokaz. Šuma koja je okruživala jamu je prosječena puteljkom, dok je oko sam jame prostor očišćen i ograđen.[4]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ Ivan Kozlica, Markovića jama, Hrvatski centar za ratne žrtve (ISBN 978-953-57409-1-9), Kulturno društvo Trilj (ISBN 978-953-7918-02-6), GZH 2014.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Spomen-ploča na Markovića jami. Dobranje.hr. Pristupljeno 22. lipnja 2023.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Uredništvo: Partizani žive bacali u Markovića jamu 126 Hrvata od kojih su 102 ekshumirana iz Markovića jame u selu Podi. komunistickizlocini.net. 6. listopada 2015. Pristupljeno 22. lipnja 2023.
- ↑ 4,0 4,1 Predstavljena knjiga “Markovića jama”, održana misa. Stranica o Dobranjama. 3. lipnja 2014. Pristupljeno 22. lipnja 2023.
Vanjske poveznice
- Komunistički zločini
- HSP Trilj, Facebook Markovića jama, Grab, Podi: Dugo skrivana sramota pokolja Hrvatske vojske od strane partizanskih jedinica i domaćih lokalnih izdajnika
- YouTube Hrvatski guslar Željko Šimić-Markovića jama, kanal Hrvatske gusle
- Vlatka Sakar: Krvavim tragovima Kamenjar.com
- 136. hrvatskih žrtava zatučenih i bačenih u jamu Podi pokraj Graba komunistickizlocini.net