Manojlović palača je građevina u Subotici na Korzu br. 8. Spomenik je kulture od velikog značaja.[1]
Projektirao ju je 1881. godine poznati subotički arhitekt Tit Mačković. Ovo je bila najamna palača za Samka Manojlovića. Samko Manojlović je nakon smrti polovinu objekta u nasledstvo ostavio Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a drugu polovicu supruzi s nakanom da nakon njene smrti i druga polovica pripadne crkvi. [2][1]
Zgrada je eklektička jednokatnica s prevladavajućim elementima neorenesanse. Ova uglovnica je oblika pravokutnika. Simetrična je pročelja.[2][1]
Zgrada se nalazi u središtu Subotice. Ostavljena je kao zadužbina Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ostavili su je Dušan i Vladislav Manojlović, dvojica sudionika novosadske Velike narodne skupštine od 25. studenoga 1918. godine gdje su sudionici odlučil pripojiti Vojvodinu Kraljevini Srbiji.[3]
Nakon što je Direkcija za restituciju Srbije vratila Eparhiji bačkoj Srpske pravoslavne crkve vratila 855 hektara zemljišta te i 2500 četvornih metara poslovnog prostora u Subotici koje su joj poslije Drugog svjetskog rata oduzele, komunističke vlasti, SPC je ustupila denacionalizirane prostore iz ove zgrade Bunjevačkoj matici na korištenje odnosno o poslovnim prostorima u prizemlju zgrade.[3]
Vidi
- kuća Đorđa (Đure) Manojlovića na Korzu br. 12
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 (srpski) Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica
- ↑ 2,0 2,1 (srpski) Grad Subotica
- ↑ 3,0 3,1 Srpska pravoslavna crkva, nakon povrata imovine, priprema veliku potporu Bunjevačkoj matici: Manojlović palaču u bunjevačke ruke Hrvatska riječ. Razgovarao Dražen Prćić.