Lavoslav Vukelić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži

Lavoslav Vukelić (Bočaj kod Gornjeg Kosinja, 20. ožujka 1840. - Sveti Križ Začretje, 26. ožujka 1879.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Lavoslav Vukelić (Književno cvieće Lavoslava Vukelića, u Zagrebu 1882.)

Životopis

Lavoslav Vukelić rodio se u Bočaju kod Gornjeg Kosinja 1840. godine. Rodom je iz plemićke obitelji Vukelića, ličkih Bunjevaca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Senju. Potom je otišao u Beč na upravni tečaj za Vojnu krajinu. Nakon toga se vratio u Hrvatsku, u Liku gdje je službovao kao časnik u mnogim mjestima. Podkraj života premješten je u Sveti Križ Začretje kao časnik. Ondje je imenovan za podžupanova tajnika.

Autor je 79 pjesama i pet crtica iz krajiškog života. Pjesme mu je sabrao Bude Budisavljević u knjižici Književno cvijeće Lavoslava Vukelića.

Prevodio je djela s engleskoga, njemačkoga, poljskoga, ruskoga, talijanskoga i slovenskoga jezika.[1] Najvažniji su mu prijevodi djelâ Shakespearea, Goethea, Bürgera, Heinea, Mickiewicza, Ljermontova, Puškina i Pellica.[1]

Djela

  • Književno cvieće Lavoslava Vukelića, Zagreb, 1882. (ur. Bude Budisavljević);[2] (2. izd. Književno cvieće/ Lavoslav Vukelić ; pribrao Bude Budisavljević, Zagreb, 1884.)[3]
  • Izabrana djela / Franjo Marković, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 44, Zagreb, 1970. (prir. Nedjeljko Mihanović)[4]

Izvori