| Lastin rep | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Hexapoda |
| Razred: | Insecta |
| Red: | Lepidoptera |
| Natporodica: | Papilionoidea |
| Porodica: | Papilionoidae |
| Potporodica: | Papilioninae |
| Tribus: | Papilionini |
| Rod: | Papilio |
| Vrsta: | P. machaon |
| Dvojno ime | |
| Papilio machaon Linnaeus, 1758. | |
Lastin rep (lat. Papilio machaon) je leptir selac iz porodice lastinrepaca. Zabilježeno je 37 podvrsta! Zakonom je zaštićen.
Izgled
Na prednjim krilima odrasle jedinke prevladava žuta boja i crni široki rub. Stražnja krila su šiljasto produljena u tamni repić. Raspon krila je 7,5 cm pa se ubraja među najveće europske leptire. Obranu od grabežljivaca pruža mu osmeterium, organ čija je zadaća ispuštanja neugodnog mirisa u slučaju opasnosti, a smješten je neposredno iza glave.[1]
Gusjenica

Ženke liježu jaja isključivo na biljkama iz porodice štitarki kojima se gusjenice hrane. Gusjenica lastinog repa u početku izgleda kao ptičji izmet, što predstavlja prilagodbu za zaštitu od predatora, kasnije postaje zelena sa crnim i narančastim oznakama. Dodatno je štite žlijezde na čeonom dijelu glave koje u slučaju uznemiravanja ispuštaju neugodan miris (po mošusu).
Stanište
Stanište mu je sjeverno područje Europe i Azije, rasprostranjen je i u Americi. U Hrvatskoj nastanjuje planinske vrhove i prijevoje, zaštićen je zakonom o zaštiti prirode.[2][3]
Galerija
-
♀
-
Gusjenica
-
Leptir
Izvori
- ↑ Nova Akropola: Lastin rep
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004. ISBN 953-6036-36-3
- ↑ Radovan Kranjčev , Leptiri Hrvatske, Veda d. o. o., Križevci, 2009. ISBN 978-953-96657-8-2
