| Lažištipavci | |
|---|---|
 Lasiochernes cretonatus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Razred: | Arachnida |
| Podrazred: | Dromopoda |
| Red: | Pseudoscorpionida Haeckel, 1866. |
| Natporodice | |
| Chthonioidea Neobisioidea | |
Lažištipavci, lažni štipavci ili pseudoškorpioni[1] (Pseudoscorpiones) su vrlo sitne, do 8 mm dužine, paukolike životinje iz razreda arahnida koje jako podsjećaju na škorpione. Rasprostranjene su na svim kontinentima i dosta su česte, ali zbog malih dimenzija ostaju nezapažene. Poznato je i opisano preko 3.000 vrsta lažnih škorpiona. Žive na skrovitim, tamnim mjestima, u špiljama, ispod lišća i kamenja, pod korom starog drveća, u gnijezdima ptica i sisavaca, na travnatim površinama pa čak i u starim knjigama, slikama. Lažni štipavci korisni su ljudima jer love ličinke moljaca koji jedu tkaninu, knjižne uši, mrave, grinje i male mušice, a s obzirom na to da su mali i nisu agresivni nisu opasni za ljude. Rade se pokusi sa suzbijanjem varroe, nametnika koji napada pčele, uz pomoć lažištipavaca.
Tijelo je podijeljeno na dva dijela:
- prozomu, na kojoj se nalazi 6 pari udova: helicere, pedipalpi i 4 para nogu za hodanje;
- opistozomu, koja se sastoji od 12 segmenata i ne sadrži ekstremitete.
Od škorpiona se razlikuju po tome što nemaju postabdomen. Helicere su im dobro razvijene kao i klještoliki pedipalpi. Otrovne žljezde se nalaze u osnovi pedipalpa, a na njihovim vrhovima se ove žljezde izlijevaju. Hrane se sitnim člankonošcima tako što ih hvataju pedipalpima, koji su uvijek ispruženi prema naprijed, i ubijaju ubrizgavajući otrov, a zatim se žrtva rastrga helicerama i počinje maceriranje i pretprobava. Poluprobavljena hrana usisava se prednjim crijevom.
Na vrhu pokretnog članka helicera otvaraju se kanali paučinaste žlijezde. Izlučina ovih žlijezda služi za pravljenje gnijezda.
U Hrvatskoj živi čak 109 vrsta iz ovog reda, po čemu je Hrvatska jedna od najraznovrsnijih zemalja u svijetu.[2]
2009. godine u špilji Biserujki na otoku Krku, je pronađena potpuno nova vrsta lažištipavca.[3]
Klasifikacija
Red Pseudoscorpiones dijeli se na natporodice:
Chthonioidea
Neobisioidea
Garypoidea
Cheiridioidea
Feaelloidea
Cheliferoidea
Literatura
- Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ Lažištipavci ili pseudoškorpioni (meridijani.com)
- ↑ Hrvatska među vodećim u svijetu po lažištipavcima (index.hr)
- ↑ Novi list, dnevne novine, 22. svibnja 2010. g., oglas javne ustanove "Priroda" i Primorsko-goranske županije povodom dana biološke raznolikosti, str. 11