Lúthien Tinúviel je lik iz izmišljenog svijeta Međuzemlja J. R. R. Tolkiena. Njeno ime znači čarobni slavuj, kćer je vilenjačkog kralja Thingola i Maiarke Melian. Živjela je u Prvom dobu, a slavna je po iznimnoj ljepoti i zanosnom glasu.
Svoj nadimak Tinúviel dobila je od Berena s kojim je, uz mnoge pogibelji, ipak izvela nevjerojatan poduhvat krađe Silmarila iz željezne krune Vale Morgotha.
Kad je Beren umro i ona je od tuge za njim napustila Međuzemlje. Međutim, svojim je pjevom dirnula čak i Valara Mandosa koji joj je dopustio jedinstvenu sudbinu. Ona se odrekla svog vilenjačkog dara vječnog života kako bi se ona i Beren mogli vratiti u Međuzemlje gdje su živjeli do svoje smrti 503. godine Prvog doba. Tako su Lúthien i Arwen jedine od svih vilenjaka doista umrle i napustile ovaj svijet.[1][2][3]
Njen sin jedinac Dior, prvi poluvilenjak, oženio je Nimloth s kojim je imao kćer jedinicu Elwing, koja je majka Elrondova i Elrosova.[4]
Ranije inačice
U raznim ranijim inačicama ove priče ona se zove Tinúviel, tek je kasnije Tolkien izmislio ime Lúthien. Beren je u ovim inačicama vilenjak ili Gnom, a Sauron se još nije pojavio. Umjesto njega, oni se suprotstavljaju Tevildu, knezu mačaka, čudovišnoj mački koja je bila prvi suparnik valinorskog psa Huana. Beren je u najranijoj izbrisanoj inačici ipak bio smrtni čovjek.
Priča je ispripovjedana i u epskoj pjesmi Temeljima Belerianda gdje se pomnije obrađuju događaji njena života i odnosa s Berenom, u Silmarillionu je ova tema prikazana samo površno.
Nadahnuće
Tolkiena je posebno dirnuo prelazak njegove žene Edith prilikom njihova vjenčanja iz Engleske crkve na katoličanstvo. Ova odluka joj je bila teška što se može povezati s Lúthieninim teškoćama i patnjama pri izboru smrtnosti.[5]
Moguće je da je ime Lúthien izvedeno iz staroengleske riječi lufian, koja znači ljubav. Pripovijest o Berenu i Lúthien sadrži značajku velške narodne priče Culhwch i Olwen i nekih drugih u kojima roditelji proscu zadaju naizgled nemoguću zadaću koju ovaj naposljetku ipak izvrši. U Tolkienovoj inačici žena zapravo pomaže proscu ispuniti zadaću.
Priča o Lúthien u Mandosovim dvorima podsjeća na priču o Orfejevu neuspjelom pokušaju da Euridiku vrati iz podzemlja.
Tolkienov grob
Pripovijest o doživljajima Berena i Lúthien Tolkien je napisao Lay of Lúthien u epskom obliku i u skraćenom, proznom obliku, u Silmarillionu. Čini se da je u ljubavi Berena i Lúthien pisac opisao ljubav njega i njegove žene. U pismu svom sinu Christopheru, napisanom 11. srpnja 1972., Tolkien je zatražio da im na grobu piše sljedeći natpis "jer ona je bila (i znala da jest) moja Lúthien."[6]
Edith Mary Tolkien Lúthien 1889–1971 John Ronald Reuel Tolkien Beren 1892–1973 |
Izvori
- ↑ Enciklopedija Arde, članak o Lúthien (engl.) pristupljeno 13. kolovoza 2013.
- ↑ Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 202.-204.
- ↑ Enciklopedija Arde, članak Lay of Lúthien (engl.) pristupljeno 14. kolovoza 2013.
- ↑ Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 112. i 160.
- ↑ Tolkien, un amore forte come la vita (tal.)
- ↑ Carpenter, Humphrey, ed. (1981), The Letters of J. R. R. Tolkien, Boston: Houghton Mifflin, #340, ISBN 0-395-31555-7 (engl.)
Vanjske poveznice
- Allpoetry, pjesma Lúthien Tinúviel (engl.) pristupljeno 14. kolovoza 2013.
- Lúthien gvaš Teda Nasmitha