Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Knjiga Sirahova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
Novi zavjet
Portal: Kršćanstvo
VRU

Knjiga Sirahova jedna je od knjiga Svetoga pisma, dio Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Kratica knjige je Sir.

Na hebrejskom jeziku zove se: ("ספר "בן סירא). Na latinskom prvo se zvala Liber Iesu filii Sirach, a kasnije Ecclesiasticus. U originalu je pisana na hebrejskom jeziku u Jeruzalemu oko 180. g. pr. Kr. Autor je Židov Ben Sira iz Jeruzalema (punim imenom Ješua ben Eleazar ben Sira), kasnije je živio u Aleksandriji. Njegov unuk je u Egiptu preveo knjigu s hebrejskog na grčki jezik i dodao kratki uvod. U 12. stoljeću, izgubio se hebrejski izvornik. Dvije trećine su pronađene u Kairu 1896. g.[1] Knjigu priznaju katolici, pravoslavni i manji broj protestanata. Ne nalazi se u židovskom biblijskom kanonu, ali se citira u Talmudu i rabinskoj literaturi.

Ilustracija u Knjizi Sirahovoj, oko 1751. godine.

U prvim kršćanskim zajednicama knjiga je bila vrlo omiljena. Uvrštena je zajedno s ostalim deuterokanonskim knjigama u Sveto pismo na crkvenim sinodama u Hiponu 393. godine i u Kartagi 397. godine.

Ima 51 poglavlje. U knjizi se mogu razlikovati tri dijela: Sir 1–23,27; Sir 24–42,14 i Sir 42,15–51,30.[2]

Sastoji se od mudrih izreka, savjeta, hvalospjeva, molitvi i pouka vezanih na situacije iz svakodnevnog života. Autor je želio sačuvati duhovnu baštinu svoga naroda. U to vrijeme dolazi do upoznavanja Židova s helenističkom kulturom, prema kojoj je autor otvoren i spominje pozitivne primjere te druge kulture. Upozorio je na negativne pojave u društvu i poticao vjernike, da poštuju Zakon Svevišnjega i da se ne stide vjere. Ben Sira se osvrće i na biblijsku povijest, spominje Davida i Salomona.

Ignac Kristijanović je preveo Knjigu Sirahovu na kajkavsko narječje hrvatskog jezika. Detalji su pojavili u Danici zagrebechkoj, prijevod se je očuvao u rukopisu.

„Zpomenek Jozie je kakti zmosno kadilo, koje zachimbar iz dishucheh ztvarih je napravil. Dapache zpomenek nyegov je vu vszakeh vuzt'h szladek kakti med: y kakti szlosnoglaszje pri vinzkem goztchenyu. On je bíl od Boga poztavlyen, dabi lyudztvo k-pokori pripelyal, y odurnozt nepobosnozti odnel. On je szerdcze szvoje k-Gozponu ravnal: y vu dnèvih greshnikov objachil pobosnozt. Vszi zvun Davida, Ezekiasha, y Jozia jeszû gréh chinili: Ar kralyi od Judee jeszu zapuztili zapoved Vishnyega, y ztrah Bosji zametavali. Pokéhdòb'hszû kralyevztvo szvoje drugem dalí, y díku szvoju drugomu narodu.”
(Sir 49,1-7)


Vanjske poveznice

Izvori