Jugoslovenska vojska u otadžbini

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir paravojna organizacija

Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) je vojska, koju su činile četničke jedinice pod zapovjedništvom Draže Mihailovića od siječnja 1942. do kolovoza 1944. godine.

Zastava Kraljevine Jugoslavije, Koju su koristili pripadnici JVuO

Nastanak

Nakon njemačkog napada na Kraljevinu Jugoslaviju i kratkotrajnog rata, Kraljevska jugoslavenska vojska je bila razbijena i poražena. Jugoslavenski pukovnik Draža Mihailović i grupa vojnika i časnika se povukli na Ravnu Goru u Srbiji te ondje 13. svibnja 1941. utemeljili Komandu četničkih odreda jugoslavenske vojske. Cilj organizacije je bio pripremiti narod na otpor okupatorima u trenutku kada se oni budu povlačili iz zemlje.

Mihailović je stupio na čelo četnika - velikosrpske organizacije organizirane u suradnji s državnim vlastima između dva svjetska rata u svrhu prevencije pobuna i pripreme za eventualna gerilska djelovanja u slučaju rata - te je ubrzo uspostavio vezu s Kraljem Petrom II Karađorđevićem i njegovom vladom u izbjeglištvu, koja se smjestila pod britanskom zaštitom u Londonu. Tim su putom četnici uspjeli osigurati britansku pomoć u oružju, opremi i novcu.

Nakon kratkotrajnog angažmana protiv Nijemaca, stupili su četnici otvoreno u službu talijanskih okupatora, koji ih u svojoj okupacijskoj zoni već od listopada 1941. godine opskrbljuju i plaćaju kao svoju Dobrovoljačku antikomunističku miliciju. U Srbiji postižu dogovor s Nijemcima, te se ubrzo i za četnike u NDH - naime u onom dijelu kojim nisu upravljale talijanske okupacijske vlasti, koje su se oslanjale na četnike, a zabranjivale pristup ustašama - osigurava status antikomunističkih boraca ; ali tek nakon što su četnici najprije počinili znatne zločine protiv nesrpskog pučanstva u BiH i Hrvatskoj (s kojima su zapravo nastavili i kasnije, pod izlikom borbe protiv komunista), te bili tijekom 1941. i u prvim mjesecima 1942. godine involvirani u znatne borbe protiv snaga NDH.

Makar se nisu borili protiv Talijana i Nijemaca, četnici su kao "kraljevska vojska" dobivali znatnu vojnu pomoć od Velike Britanije, koja je tek s rujnom 1943. godine odlučila započeti podupirati NOVJ, ali samo u jednakoj mjeri kao i JVuO. Nakon što su četnici u prosincu 1943. godine odbili izričite britanske zahtjeve da pokrenu akcije protiv Nijemaca, britanska vojna pomoć im prestaje pristizati. Naposljetku je u lipnju 1944. godine potpisan uz britansko posredovanje Sporazum Tito-Šubašić, kojim je i kraljevska izbjeglička vlada priznala legitimitet NOVJ.

Sastav 1943.

Postrojbe u Srbiji

Krajinski korpus Mlavski korpus Smederevski korpus Avalski korpus Rudnički korpus 1. ravnogorski korpus 1. šumadijski korpus Gorska garda (Oplenački korpus) Kosmajski korpus Kolubarski korpus Mačvanski korpus Cerski korpus Valjevski korpus Požeški korpus 2. ravnogorski korpus Zlatiborski korpus Javorski korpus

Varvarinski korpus 2. šumadijski korpus Rasinski korpus Jastrebački korpus Toplički korpus Čegarski korpus 1. kosovski korpus 2. kosovski korpus Vlasinski korpus Nišavski korpus Deligradski korpus Timočki korpus Južnomoravski korpus Ivankovački korpus Vardarski korpus Resavski korpus Jablanički korpus

Postrojbe u Crnoj Gori i istočnoj Bosni

Limski korpus Komski korpus Durmitorski korpus Nikšićki korpus Ostroški korpus Zetski korpus Lovćenski korpus Crmničko-primorski korpus Boko Kotorski korpus Dubrovački korpus

Romanijski korpus Drinski korpus Nevesinjski korpus Trebinski korpus Zenički korpus Bosansko-krajiški korpus Srednjo-bosanski korpus 2. srednjo-bosanski korpus

Kraljevo odricanje od kraljevske vojske u kolovozu i rujnu 1944. godine

Ukaz kralja Petra II. od 29. kolovoza 1944. o razrješenju Draže Mihailovića, kojim se prema zahtjevima Velike Britanije odreklo legitimitet Draži Mihailoviću i četničkim snagama pod njegovim zapovjedništvom da nastupaju kao kraljevska vojska.

Ukaz kralja Petra II. od 29. kolovoza 1944. o razrješenju Draže Mihailovića, kojim se prema zahtjevima Velike Britanije odreklo legitimitet Draži Mihailoviću i četničkim snagama pod njegovim zapovjedništvom da nastupaju kao kraljevska vojska.

Prema zahtjevu Winstona Churchilla, te nakon što je rumunjski kralj Mihael II. 23. kolovoza 1944. godine u Bukureštu pokrenuo puč protiv njemačkog kvislinga Iona Antonescua i objavio prekid ratnih djelovanja protiv Saveznika - što je omogućilo ulazak Crvene Armije u tu zemlju i potom u Bugarsku, čija je do tada pronjemačka vlada (koja je sudjelovala u okupaciji Srbije i Makedonije) 26. kolovoza 1944. godine također proglasila neutralnost u ratu - kralj Petar II. Karađorđević je donio odluku o razrješenju Draže Mihailovića dužnosti Načelnika Štaba Vrhovne komande JVuO. Kraljev ukaz na terenu nije proveden, ali je delegitimirao vrh četničkog pokreta i utjecao na moral četnika i civilnog stanovništva sklonog dinastiji Karađorđević.

Dana 12. rujna 1944. godine - u vrijeme dok su postrojbe NOVJ prodirale iz Bosne u Srbiju, te dok se pripremao ulazak Crvene Armije iz Rumunjske - Kralj Petar je putem Radio Londona uputio poziv "svim Srbima, Hrvatima i Slovencima" da "pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom". Poziv je nastavljao riječima: "Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju." Znatan broj četnika je doista i pristupio partizanskim postrojbama, osobito onih u Srbiji. Drugi su se s Nijemcima povlačili prema zapadu, gdje su se neki uspjeli predati Britancima i Amerikancima.

Nedovršeni članak Jugoslovenska vojska u otadžbini koji govori o vojnim postrojbama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.