Fra Jozo Vasilj (Međugorje, 1943. - Humac, 16. rujna 2007.),[1] hrvatski hercegovački katolički svećenik, franjevac, misionar. Član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.[2] Bio je provincijal, odgojitelj novaka i sveučilišni profesor. [3]
Životopis
Rodio se u župi Međugorje 1943. godine. U Međugorju išao u pučku školu. U Čitluku pohađao osmoljetku. U Zadru počeo gimnazijsko školovanje na humanističkoj gimnaziji ‘Ruđer Bošković’ u Dubrovniku ispitom zrelosti god. 1962. Iste je godine pristupio franjevcima. Na Humcu je obukao habit. Odsluživši obvezni vojni rok, nastavio je studirati filozofiju i teologiju u Visokom, Sarajevu i Schwazu (Austrija). 1969. se godine zaredio za svećenika. Zatim je bio kapelan u Čapljini. Od 1973. studirao sociologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Doktorira oje 1980. godine. U Zagrebu je predavao na KBF-u ina isusovačkom učilištu. U bivšoj državi obnašao je mnoge službe među redovničkim zajednicama. 1988. je godine izabran za provincijala hercegovačkih franjevaca. Već sljedeće godine je u Africi gdje je predavao gotovo sve teološke predmete te pripojio franjevački skolastikat “Ivana XIII.” papinskom sveučilištu Antonianumu u Rimu. Dugogodišnji rektor franjevačke bogoslovije u Kongu. Obnašao je službu provincijskog vikara i provincijala u provinciji sv. Benedikta Afričkog. Živio je i radio u vrlo nemirnom području bivše Katange, na granici prema Ruandi i Burundiju, gdje se bio veliki genocid. Požrtvovan i odvažan, svojom je pojavom znao razoružati tolike drumske razbojnike. Kao poglavar često je izložio svoj život da bi spasio braću fratre i ljude od afričke plemenske mržnje i osvete. 2001. se godine vratio iz Afrike iz misije. Od 2002. je u Mostaru, gdje je profesorom na mostarskom Hrvatskom sveučilištu. U Mostaru u isto vrijeme je župni vikar u župi sv. Petra i Pavla. Predavao na Katehetsko-teološkom institutu pri mostarskom Hrvatskom sveučilištu. Na Humcu je od srpnja 2005. odgojitelj franjevačkih novaka. Obnašajući tu službu umro je 16. rujna 2007. u franjevačkom samostanu na Humcu. Pokopan je na Humcu 18. rujna 2007. godine.[1]
15. rujna 2018. o 11. obljetnici njegove smrti otkrivena je spomen-ploča na zidu njegove rodne kuće, a dali su ju postaviti franjevci i fra Jozina obitelj, a izradio ju je klesar Mile Marić iz Čitluka. [3]
Obnašao je službe župnog vikara, tajnika KVRP, člana Tajništva KVRPJ, upravitelja kuće na Jablanovcu, profesora na KBF-u, profesora na FTI DI u Zagrebu, provincijala Herc. franj. provincije, profesora i odgojitelja u Kongu, rektora Franjevačkog skolastikata u Kongu, provincijala provincije sv. Benedikta Afričkog, profesora na Sveučilištu u Mostaru, vizitatora provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, člana Povjerenstva za pripremu kauze mučenika, člana Vijeća za odgoj i obrazovanje, člana Povjerenstva za pokretanje stručnog časopisa, zamjenika gl. i odg. urednika Hercegovine franciscane. U misijama u Africi bio je 12 godina. Umro je kao aktualni meštar novaka na Humcu.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Medjugorje-info Tomislav Pervan: Mali brat fra Jozo Vasilj, Međugorje, 1. listopada 2007. (pristupljeno 23. studenoga 2018.)
- ↑ Tomislav City TC: U Tomislavgradu premijerno prikazan dokumentarni film Laudato TV-a: „Od Hercegovine do Konga“, 4. srpnja 2018. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 Medjugorje-info Spomen ploča za fra Jozu Vasilja, 19. rujna 2018. (pristupljeno 23. studenoga 2018.)
- ↑ Medjugorje.hr - stranice o ukazanjima Gospe u župi Međugorje Preminuo Fra Jozo Vasilj, ofm, Udruga Međugorje - MIR, 19. rujna 2007. (pristupljeno 23. studenoga 2018.)