 |
Predloženo je da se ovaj članak spoji s člankom Jelica Belović-Bernadzikowska. (Rasprava) |
Jelena Belović Bernadžikovski (Osijek, 25. veljače 1870. – Novi Sad, 30. lipnja 1946.), romanospisateljica i etnografkinja.
Životopis
Osnovnoškolsku naobrazbu stekla u Osijeku, nižu gimnaziju završila kod časnih sestara u Đakovu, a Učiteljsku školu u Zagrebu, višu pedagošku u Beču i Parizu. Od 1894. do 1907. bila je profesorica Trgovačke škole u Sarajevu, potom dvije godine upraviteljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci gdje je i umirovljena.
Djela
- Sto i deset narodnih igara (1890.)
- Iskrice iz svjetske književnosti (aforizmi, 1896.)
- Dječja psihologija današnjeg vremena (1899.)
- Poljsko cvijeće (narodne priče, 1899.)
- Meanderi (1900.)
- Iz mog albuma (1900.)
- Razgovor cvijeća (narodne priče, 1901.)
- Slikanje na drvetu, glini, kamenu, koži i dr. (1901.)
- O prirodi hrvatske vezilačke umjetnosti (1904.)
- Naše kevice (1904.)
- Hrvatska čitma (1905.)
- Album srpskih vezova (1906.)
- Hrvatski narodni vezovi (1906.)
- O razvitku naše narodne tekstilne industrije (1906.)
- O renesansi naše vezilačke umjetnosti (1906.)
- Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907.)
- Mlada učiteljica (roman, 1909.)
- Božićnice (narodne pjesme, 1910.)
- Jabuka za dobru djecu u slobodnoj Jugoslaviji (1918.)
- Bijelo roblje (roman, 1923.)
- Jugoslavenski narodni vezovi (1933.)
- Prijevodi i rasprave o pučkom stvaralaštvu južnoslavenskih naroda na njemačkom jeziku.