Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jakov Kopilović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Jakov Kopilović (Subotica, 9. srpnja 1918. - 18. studenog 1996.) je hrvatski književnik iz Bačke, Vojvodina. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na hrvatske proljećaše je u mirovini. Pjesništvom se počeo baviti kao suradnik časopisa Klasja naših ravni, godišnjaka Danica i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža Milovan Miković: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna bunjevačkohrvatska metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: Čega se taknem postaje pjesma(U hramu stiha), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Djela

  • Daleko od zavičaja, Zagreb, 1944.
  • Tisuću i jedna noć, Subotica, 1946.
  • Soneti, Subotica, 1953.
  • U dolu jablan, Subotica, 1964.
  • Radosti, Subotica, 1966.
  • Mozaik (zajedno sa P. Bačićem, B. Bedeom, M. Molcerom), Subotica, 1967.
  • Sjeverna jesen, Subotica, 1967.
  • Medaljoni, Subotica, 1967.
  • Njiva patnje, Subotica, 1968.
  • Žedan đeram, Subotica, 1968.
  • Đerdan, Subotica, 1979.
  • Cesta pod suncem, Subotica, 1983.
  • Moja dužijanca, Subotica, 1994.


Pojedina djela Jakova Kopilovića na mađarski je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj Matija Molcer.

Izvori