 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
 |
Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava) Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji. |
- PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Jakov (Jakša) Jurjević hrvatski je glazbenik.
Životopis
Rođen je 1949. godine Lumbardi na otoku Korčuli, od oca Bara i majke Tereze Jurjević. Ondje je završio osmogodišnje školovanje s odličnim uspjehom. U sedmoj godini počeo je svirati na maloj osmobasovnoj harmonici, po sluhu. Od malena iskazuje izraziti talent za glazbenu umjetnost u čemu je prve poduke dobio od mjesnog kapelnika gosp. Alojza Skrepeka, koji je bio inicijator obrazovanja u ovoj umjetnosti. Po završetku osmogodišnje, uslijedio je nastavak obrazovanja u Gimnaziji Korčula. Godine 1963. odlazi u Dubrovnik, gdje nastavlja intenzivno školovanje u srednjoj umjetničkoj školi „Luka Sorkočević“, u klasi profesora Vicka Padovana i Pietra Kavalijerija. Petogodišnje obrazovanje, računajući i nižu školu završava s odličnim uspjehom. Njegova diploma srednje škole, zabilježena kao jedinstvena, zbog čega je dobitnik više različitih nagrada i priznanja. Razdoblje srednje škole u znaku je aktivnog rada s vokalnim kvartetom „Bufuni“, kao i s poznatim folklornim ansamblom Dubrovnik, u čijem orkestru svira klarinet, berdu i kontrabas. Također je član dubrovačkog limenog orkestra, povremeno i simfonijskog, iz razloga školske praktične nastave. Godine 1968. odlazi u Beograd na studij u profesiji glazbene umjetnosti, na Glazbenoj akademiji, u klasi profesora, Brun Bruna, Borivoja Popovića, Mihajla Vukdragovića i Dejana Despića. Na prijemnom ispitu jedini je primljen uz posebnu naznaku na talent za ovu umjetnost. Istovremeno se zapošljava u vojnom orkestru „29. novembar“ u Beogradu, kao solist po preporuci prof. Brun Bruna. Prvi stupanj fakulteta završava s odličnim uspjehom u širokom rasponu umjetničkog interesa (solo pjevanje, solistički i teoretski odsjek, orkestri i istraživanje dalmatinske folklorne glazbe, preciznije „pučkog pjevanja“). Nakon toga završava vojni rok u trajanju od godine dana. Za vrijeme vojne službe, po nalogu zapovjedništva garnizona, osniva ansambl u sastavu od 5 članova koji aktivno sudjeluje na raznim vojnim, ali i gradskim manifestacijama u Beogradu. Po završetku vraća se u rodni kraj Lumbardu, gdje se zapošljava u gradu Korčuli. Ovdje je sve do 1977. godine aktivan član KUD-a Moreška i Ivo Lozica iz Lumbarde, kao i vokalno-instrumentalnog sastava Korkira. Po dolasku iz Beograda početkom prosinca 1972. godine, realizira raniju ideju o formiranju klape, nazvane Koludrt. Za kratko vrijeme ovo je bio septet, čiji je Jakša Jurjević bio voditelj, aranžer, ujedno i prvi tenor. Povremeno nastupa i s klapom Moreška iz Korčule, kao i s limenim orkestrima iz oba društva. U Korčuli je imenovan na položaj povjerenika za važna pitanja u očuvanju kulture i tradicije ovoga kraja, u tadašnjim organima grada. Godine 1977. odlazi u Sarajevo prije svega iz osobnih razloga, zatim i zbog nastavka studija na drugom stupnju Muzičke akademije u Sarajevu. Postaje redovan student u klasi prof. Radan Aleksija, Julija Marića i Đorđa Buzandžića. Dvije godine kasnije s odličnim uspjehom diplomira i postaje profesor Muzičke umjetnosti sa solističkom, orkestralnom i vokalnom specijalnošću. Za vrijeme studija na drugom stupnju, radi u tada osmogodišnjoj školi „Veselin Masleša“, pola norme kao nastavnik Muzičke umjetnosti, što mu je na određen način donijelo novo pedagoško iskustvo. Početkom 1978. godine po pozivu urednika glazbenog programa tadašnjeg radio Sarajeva, postaje vanjski suradnik, a s diplomom fakulteta, 1980. godine, zapošljava se na stalno radno mjesto suradnika u istom programu. Godinama je unaprijeđivan sa suradničkih položaja na uredničke, radi brojne projekte na Prvom i Drugom programu radija, istovremeno snima u studijima Muzičke produkcije opus dalmatinskih tradicionalnih melodija, kao i šlageristike. Neko vrijeme je obavljao poslove i zadatke urednika redakcije zabavne muzike. I sve ovo do ratne 1992. godine, kada radio Sarajevo postaje Radio Bosne i Hercegovine. Cijelo vrijeme rata, Jakša Jurjević je na radnoj obvezi u ratnom muzičkom programu. Član je preostale malobrojne ekipe, koja čini vanredne napore, samo da se program radija sluša u teškim ratnim vremenima. Poslijeratno razdoblje, u znaku je nastavka radnog angažmana u redakciji Muzičkog arhiva RTV BiH. Postaje urednik redakcije s posebnim zadatkom u dugogodišnjem istraživanju ovog velikog zvučnog bogatstva, kao i pionir u digitalizaciji pojedinih arhivskih opusa. Također, aktivno nastavlja suradnju s Muzičkom produkcijom RTV, posebno u snimanju novih nosača zvuka, kojih ukupno, što ploča što CD-ova, ima deset. Programski projekti i dalje su obilježje njegovog profesionalnog opusa, projekat pod nazivom Fonograf bilježi svojih 28 godina postojanja u programskoj radijskoj shemi, bolje rečeno, izrazito je obličje novinarsko-istraživačko-zvukovne karakternosti. Sve godine radi dakle kao rukovoditelj redakcije i ukupnog Muzičkog arhiva, do 2008. godine, kada je 15. rujna, imenovan na položaj vršitelja dužnosti generalnog direktora BHRT, odlukom upravnog odbora, u obrazloženju koje stoji da je ovo učinjeno, zbog programskih zasluga. Po isteku kraćeg mandata, imenovan je na položaj rukovoditelja odsjeka zabavne, narodne i ozbiljne muzike i kao takav aktivno nastavlja sve programske, istraživačke kao i izvođačke aktivnosti, kao rukovoditelj, vokalni interpretator, urednik, kompozitor, tekstopisac, mentor novim kadrovima, u Muzičkoj produkciji BHRT. U posljednje vrijeme, Jakša Jurjević je u produkciji Hayat, realizirao svoj novi CD pod nazivom Serenade Lunere, u karakternosti sonakordike Triane. Njegov Fonograf se i dalje kontinuirano emitira u programu radija Federacije Bosne i Hercegovine.