| Ivo Kadić | |
| Rođenje | 15. siječnja 1929. (Dugi Rat) |
|---|---|
| Smrt | 16. veljače 2022. (Zagreb) |
| Pseudonim(i) | Konte |
| Zanimanje | glumac |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Ivo "Ivan" Kadić (Dugi Rat, 15. siječnja 1929. — Zagreb, 16. veljače 2022.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac, dugogodišnji istaknuti član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.[1][2]
Životopis
Rodio se je u Dugom Ratu 1929. godine. Glumom se bavio još u mladosti. Glumio u studentskim glumačkim družinama. Prvi je angažman našao u kazalištu u Zadru. Uskoro je preselio u Zagreb gdje je stalnim članom kazališta Komedije. U kazalištu je bio znan kao Konte. Pripadao je staroj gardi glumaca koja je stavljala kazalište ispred sebe, predavajući se bez zadrške, pristupavši temeljito i pouzdano k poslu, i uz sve bio je omiljen u glumačkoj družini. 1963. je prešao u zagrebački HNK, čijim je stalnim članom Drame sve umirovljenja 1993. godine. Glumom se nije prestao baviti ni tada, nego je na pozornici svoje kazališne kuće nastupao sve do 2013. godine; zadnju ulogu koju je odigrao imao je u predstavi Dantonova smrt Georgea Büchnera premijerno izvedene 2009.godine. [1]
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1]
Izraziti dar za komiku ga je krasio otkako se bavi glumom. Izražajno lice i visina od preko 2 metra pojačavalo je taj efekt. No nije ostao ograničen samo na takve uloge. Pokazao se vrsnim karakternim glumcem i u nekomičnim ulogama, kako klasičnim tako i suvremenim: Cymbeline i Mjera za mjeru Williama Shakespearea, Trilogija o ljetovanju i Veliki smiješni rat Carla Goldonija, Dundo Maroje Držića, Vučjak Miroslava Krleže, Šteta što je kurva Johna Forda, Kiklop Ranka Marinkovića, Maskerada M.J. Ljermontova, Divlja patka Henrika Ibsena, Gorski divovi i Večeras improviziramo Luigija Pirandella, Svadba Eliasa Canettija, Ondine Jeana Giraudouxa, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake Ive Brešana, Becket Jeana Anouilha. U dugoj karijeri surađivao je sa svim velikim hrvatskim redateljima (Ivica Kunčević, Joško Juvančić, Georgij Paro, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Božidar Violić i dr.) i uglednim inozemnim redateljima koji su gostovali u njegovoj matičnoj kazaličnoj kući. [1] Istaknuo se komičnim ulogama u djelima W. Shakespearea (Vicentije u Mjeri za mjeru, Prospero u Oluji), C. Goldonija (Cirill u Velikom smješnom ratu), M. Držića (Tripče i Ugo u Dundi Maroju), Bena Jonsona (Voltore u Volponeu), A. Šenoe (Klefeld u Dogenesu), R. Marinkovića (Atma u Kiklopu), ali i dramskim ulogama, u djelima M. Krleže (Kajo Anicije u Areteju, Kerinis u Banketu u Blitvi) i H.Ibsena (Werle u Divljoj patki).
Nastupao je i na filmu (Carevo novo ruho 1961., kratki film Pravda, 1962., A. Babaje, Timon, 1973., T.Radića), Čaruzi i drugim te u televizijskim serijama Novom dobu, Nepokorenom gradu i dr. U Našem malom mistu glumio je carinika koji je pregledavao Roka i Bepinu kad su se vraćali iz Trsta.[3]
Filmografija
Televizijske uloge
- "Duga mračna noć" (2005.)
- "Novo doba" kao pacijent (2002.)
- "Nepokoreni grad" (1982.)
- "Marija" (1977.)
- "Naše malo misto" kao prvi carinik (1971.)
Filmske uloge
- "Čaruga" kao krvnik (1991.)
- "Aretej" (1981.)
- "Kazališni život ili smrt" kao salonski glumac (1981.)
- "Rodoljupci" (1981.)
- "Timon" (1973.)
- "Autodafe moga oca" (1971.)
- "Kratka noć leptira" kao konobar (1971.)
- "Balade Petrice Kerempuha" (1971.)
- "Zagrebulje" (1970.)
- "Brak je uvijek riskantna stvar" (1970.)
- "Meštre Tonov najsritniji dan" kao policajac (1969.)
- "Američka jahta u Splitskoj luci" kao Kekov stric Konte Rudje (1969.)
- "Ponedjeljak ili utorak" kao fotograf (1966.)
- "Čovik od svita" kao carinik (1965.)
- "Moj stan" (1963.)
- "Pravda" (1962.)
- "Branilac po službenoj dužnosti" (1961.)
- "Carevo novo ruho" kao ministar snova (1961.)
- "Krokodil" (1960.)
- "Oko božje" (1960.)
- "Veliko putovanje" (1958.)
Sinkronizacija
- "Pobuna na farmi" kao Štef Braun (2004.)
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Drama HNK: Preminuo Ivo Kadić. HNK Zagreb. Pristupljeno 5. veljače 2023.
- ↑ Kadić, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. srpnja 2022.
- ↑ Dalmacija SD: . Slobodna Dalmacija. 17. veljače 2022. Pristupljeno 5. veljače 2023.