Ivica Stojak (Travnik, 20. listopada 1992.), prvi zapovjednik travničkog HVO-a.[1]
Stojak se tog dana zaputio u Novi Travnik radi zaustavljanja sukoba bošnjačkih i hrvatskih snaga u Novom Travniku koji je prijetio ozbiljnim eskaliranjem. Stojak je uživao autoritet i bio je u dobrim odnosima s bošnjačkim i hrvatskim zapovjednicima. Sve ukazuje da nekomu nije bio interes da se sukob zaustavi.[2] General HVO-a Ivica Nakić je povodom 19. obljetnice Stojakova ubojstva opisao to nedjelo riječima "„Bio je to pucanj u Ivicu Stojaka, u dotadašnje savezništvo ABiH i HVO-a u borbi sa srpskim agresorom, u Hrvate ovoga kraja, u Travnik i suživot u njemu."[1]
Ubijen je u vozilu HVO-a 20. listopada 1992. godine, dok su još trajale borbe za obranu Jajca. U vozilu su bili Ivica Stojak i njegov pomoćnik Zvonko Gašo koji je tad obnašao dužnost načelnika Sigurnosno izvještajne službe (SIS) u Travniku. Navodni saveznici HVO-a, Armija BiH zaustavili su vozilo HVO-a na nadzornoj točci kod Travničke medrese,[3] na nadzornoj točki koju su na istočnom ulazu u Travnik držali pripadnici Armije BiH.[1]
Stojakov automobil je nadzornoj točci zaustavio pripadnik postrojbe ABiH zvane Sedma muslimanska brigada koji je bio i egzekutor.[2] Na točci se nalazio Gašin poznanik Semir Terzić (profesor sociologije), u tom trenutku zapovjednik 1. bataljona 7. muslimanske brigade. Izbila je kraća prepirka.[3]
Prema svjedocima tada je vatru je na zaustavljeno vozilo otvorio zapovjednik 1. (travničkog) bataljuna 7. muslimanske brigade major Semir Terzić zajedno sa svojim vojnicima. [4] Pritom su ubili Ivicu Stojaka, a teško ranili načelnika HVO-a Zvonku Gašu.[5] Ubijen je hitcima u leđa kroz vjetrobransko staklo automobila, bez ikakva povoda.[1] Težinu zločina oslikava iznevjereno povjerenje, jer zapovjednik te nadzorne točke bio je Stojakov dobar prijatelj. [2] Zločin je bio predskazanje pripremane velikobošnjačke agresije na Hrvate Srednje Bosne. 7. muslimanska brigada poslije je postala poznata po postrojbama iz svog sastava el-Mudžahid, čiji su pripadnici vojnim zarobljenicima i civilima odsjecali glave, kao što to rade i pripadnici al-Qaide i ISIL-a te Boko Harama, što je dokumentirano i na Haškom sudu. [6] Osim odgovornosti za ubojstvo Ivice Stojaka u Travniku, Terzić je odgovoran i za napad na selo Maljine-Bikoši i strijeljanje zarobljenih vojnika HVO-a i civila Hrvata. Ubojstvo Stojaka se dešava u vrijeme otvorenog lokalnog sukoba ABiH i HVO-a u obližnjem Novom Travniku /drugog po redu/ pa su ekstremne muslimanske snage iz Travnika procjenjivale da je trenutak da se taj sukob proširi i na sam Travnik. Očekivalo se da će ovo ubojstvo /ili ubojstva/ ”isprovocirati” travnički HVO da uzvrati a time da bude proglašen i krivcem za novonastalu situaciju. Sukob je izbjegnut ali su trajne tenzije ostale. Do danas se u slučaju Stojak ništa nije uradilo. Do otvorene agresije ABiH na Hrvate Travnika, 4. lipnja 1993. godine, brojni su pojedinačni slučajevi maltretiranja, do ubojstava, Hrvata na koje se svjesno baca prašina. [7]
Sukob se isti dan kad je ubijen Stojak proširio i na Vitez. Treći moment bio je u Uskoplju. Već 21. listopada GS HVO prima izvješće da u Uskoplju i Rami su napetosti i izvjesno izbijanje sukoba svakog trena. Hrvati su poduzeli sve mjere sigurnosti da bi se spriječili sukobi snaga HVO i ABiH na rubnim područjima Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina, a posebno u tim gradićima, Uskoplju i Rami. 23. listopada snage događa se treći ključni sukob na Putu spasa.[2]
26. listopada izbili problemi u zapovjedništvu HVO brigade Travnik, jer nakon ubojstva zapovjednika brigade HVO Ivice Stojaka netko je bez odobrenja sklopio primirje s muslimanskim snagama i dalo zajednički proglas, da će sa TO deblokirati put prema N. Travniku. Osobe koje su ubile Stojaka nisu izručene ni nakon sedam dana. Zapovjedništvo je potpuno smijenjeno i ustrojeno je novo. [8]
Kada je ubijen Ivica Stojak, poslije ga je zamijenio Jozo Leutar. U narednih 10.-ak godina desila su se brojna ubojstva travničkih Hrvata od kojih niti jedno nije procesuirano pa niti nalogodavci niti izvršitelji nisu poznati. Leutar je poveo istragu i bio je na pravom tragu. Govorilo se o "istom rukopisu" ubojstava Leutara u Sarajevu i policajaca Hrvata Bilića i Valjana u Travniku, a neki pokazatelji govore kako je Leutarovim ubojstvom praktički zaustavljena istraga zločina u Travniku koja je bila "na pravom tragu". A trag je vodio, kako se tvrdilo, preko organizacije Aktivne islamske omladine i AID-a, do SDA-ova političkog, a to znači i federalnog vrha. Sjedište Aktivne islamske omladine u to vrijeme bilo je preko puta zgrade PU-a u kojoj je bilo i sjedište AID-a. [7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Portal Hrvata Bosne i Hercegovine VL/HB.org: Travnik - Obljetnica ubojstva zapovjednika HVO-a Travnik Ivice Stojaka: 'Bio je to pucanj u Stojaka, u Hrvate ovoga kraja, i u suživot u njemu' 22. listopada 2011. (pristupljeno stranicama 13. studenoga 2019.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 HercegBosna - Portal Hrvata Bosne i Hercegovine Kolumne - Politika - Kraj listopada 1992. - Pad Jajca, 1. studenoga 2010. (pristupljeno 12. travnja 2017.)
- ↑ 3,0 3,1 Akademija Art Mijo Beljo: Odnosi Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane na području središnje Bosne tijekom 1992. - Stolačko kulturno projeće, Godišnjak Matice hrvatske Stolac. str. 136. Stolac, 2018. (pristup stranicama 13. studenoga 2019.)
- ↑ Posuski.info Uredništvo: Poslije 29.11.2017. ništa više neće biti isto i sve je dopušteno!!! - 28. studenoga 2017. (pristup stranicama 13. studenoga 2019.)
- ↑ Vitez.info Zvonimir Čilić: Dvadeset i četiri godine nekažnjenog zločina - 25. travnja 2017. (pristup stranicama 13. studenoga 2019.)
- ↑ Direktno.hr Marijan Opačak: Rat u BiH počeo je agresijom na Hrvate, u sklopu napada na Dubrovnik - Prvi sukob s Hrvatima započeli pripadnici Armije BiH(pristup stranicama 13. studenoga 2019.)
- ↑ 7,0 7,1 Portal Hrvata Bosne i Hercegovine Večernji list-HercegBosna: Tko je ubio osmero Hrvata u Travniku?, 23. lipnja 2010. (pristupljeno 26. travnja 2019.)
- ↑ Ratni dokumenti, Slobodanpraljak.com (Arhivirano 3. prosinca 2013.) dokument Operativna zona Srednja Bosna - Zborno područje Vitez, preuzeto 17. ožujka 2018.