Ivan Jesse Kujundžić (Subotica, 23. listopada 1842. - Subotica, 17. travnja 1903.) je bački hrvatski književnik. Bio je svećenik iz reda franjevaca.[1]
Rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ivan Kujundžić,[2]Pavao Kujundžić)[3] iz Mišakove grane.[4]
Zaredio se 1873. godine.[1] Prvu je misu otpjevao 1903. godine.[1] Dvanaest je godina predavao filozofiju i bogoslovlje.[4]
Bio je gvardijanom i kroničarem franjevačkog samostana u Subotici.[1]
Pisao je za subotičke listove Neven i Danicu pod pseudonimom Brajanović i Stari Rodoljub.[4]
Njegov značaj kao kroničara je taj što je primjenjivao hrvatski pravopis pri pisanju hrvatskih imena u samostanskoj kronici, a dok govor Hrvata iz Subotice ne naziva ilirskim ili dalmatinskim imenom (u 19. st. se subotički Hrvati sebe nazivaju i Dalmatincima), nego rabi izraz lingua croatica.[1]
Sukladno takvom svom pristupu u kronikama, tako je nastupao i u javnom životu, zalagajući se za prava hrvatskog naroda u Subotici.[1]
Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Kujundžićev je grob jedinstveni jezični spomenik svog vremena, posebice zbog teksta na njemu, jer je spomenikom pravopisa i hrvatskog jezika kojim se onodobno govorilo u Subotici, a grad Subotica piše se imenom Subatica, kako ga tamošnji Hrvati zovu.[1] Nalazi se na subotičkom Groblju svetoga Petra i Pavla (Bajsko groblje – crkveni dio).[1] Ivan Jesse Kujundžić je u velikoj obiteljskoj grobnici u kojoj osim njega počivaju gimnazijalac Josip Matković, Albe Kujundžić i Roza Jaramazović.[1] Pored jezične, spomenik kao građevina ima umjetničku vrijednost. Nad grobnicom su tri piramide od crnog granita, a na samoj grobnici jedna spomen–ploča.[1] Na piramidama je na svim četirima stranama uklesan opširan i zanimljiv tekst koji govori o pokojnicima i o vjeri tugujućih.[1] Cijeli ovaj spomenik resi lijepa ograda i nosač za svjetiljku koji je iskovan od kovanog željeza.[1] Tekst koji se odnosi na Ivana Jesseja glasi: Ovde sniva vični sanak otac Ivan Jesse Kujundžić svećenik Reda sv. Franje, bivši guardijan subatičkog franjevačkog samostana. Zaregjen je svećenikom g. 1873. Prvu svetu misu otpiva u Subatici iste godine dne 8. prosinca, umro je 17. travnja 1903. u 55oj godini godini života svoga, a pokopan je 19. travnja licem na Mladi Uskrs. te uza nj spomen molitva Nerazdiljivo prisveto Trojstvo smiluj se ljubeznom pokojniku! Sveti Franjo Assiski i sveti Antune Padovanski molite za dušu vašega suredovnika. Veliki Bože primi ga megju odabrane tvoje amen. [1] Na ovoj je grobnici dokumentiran Ilija Kujundžić, ujak i skrbnik mladog pokojnika, gdje se javlja u ulozi izvršitelja oporuke i postavitelja nadgrobnog spomenika, a poslije je ovdje i pokopan.[1]
Izvori
- Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Zvonik Stjepan Beretić: Jedan spomenik obitelji Kujundžić
- ↑ RASPRAVE ZJ, SV. 16 _(1990), str. 249 Ante Sekulić: OKO NAZIVA JEZIKA I PRAVOPISA BAČKIH HRVATA
- ↑ Ante Sekulić: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Matica Hrvatska, str. 189)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Ante Sekulić: Objelodanjeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, Prilozi 61-{)2 (2005), str. 215
Vidi još
Vanjske poveznice
- Scrinia slavonica
- HNV Iznad žita nebo (velika *.pdf datoteka)
Nedovršeni članak Ivan Jesse Kujundžić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.