Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Esih

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ivan Esih
Pseudonim Ivan Martinov
Rođenje 7. kolovoza 1898.
Smrt 23. siječnja 1966.
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Ivan Esih (Ljubuški, 7. kolovoza 1898. - Zagreb, 23. siječnja 1966.) hrvatski je publicist, prevoditelj, poliglot i leksikograf. Svoje tekstove potpisivao je i pseudonimom Ivan Martinov.

Obrazovanje

Osnovnu školu završio je u Travniku, gdje je pohađao klasičnu gimnaziju od 1908. do 1916. godine. Nakon što je maturirao u Sarajevu 1916. godine, odlazi na studij u Prag i Zagreb gdje je polagao slavistiku, filozofiju i njemački jezik, te doktorirao 1923. radom iz psihologije (Problem sna u psihologiji).

Karijera

Nakon završetka školovanja radio je kao gimnazijski profesor, bibliotekar, arhivist, stručni i znanstveni suradnik u Institutu za književnost. Od 1921. objavljuje kraće prozne tekstove, književne, kazališne i likovne kritike, eseje i članke o književnosti, kulturi i povijesti u brojnim domaćim i inozemnim publikacijama.

Pisao je o Gradišćanskim Hrvatima, T. Masaryku, Hasanaginici u češkoj književnosti, slovačko–hrvatskim kulturnim vezama, bugarskoj i norveškoj književnosti, Grcima i Južnim Slavenima, gotskom podrijetlu Hrvata, sociologiji i karakteru naroda, razvitku i suvremenom stanju sociologije u Hrvatskoj, doprinosu Hrvata stranim kulturama i čovječanstvu, hrvatskim duhovnim vrednotama, junačkim motivima u dramskom pjesništvu, kulturi književnog jezika (Deset jezičnih zapovjedi), Ivi Pilaru, fra Grgi Martiću, ulozi Čeha i Slovaka u izgradnji hrvatske kulture, značajnim Hrvatima, orijentalnoj zbirci Safvet-bega Bašagića u Bratislavi, razlikama između hrvatskog i srpskog književnog jezika, nauci o hrvatskom jeziku itd.

Važno je istaknuti da je sastavio rječnike hrvatskog, njemačkog i talijanskog jezika, rječnik turcizama i početnicu njemačkog jezika. Za vrijeme svoje bogate publicističke aktivnosti koja je trajala skoro 45 godina (od 1921. do 1965. godine) surađivao je u mnogim listovima i časopisima (Hrvatska sloga, Obzor, Hrvat, Vijenac, Hrvatski list, Večer, Jutarnji list, sarajevski Napredak, Nova Europa, Hrvatska revija, Književnik, Savremenik, Nova Hrvatska, Prosvjetni život, Republika (u Beogradu i Zagrebu), Kolo, Riječka revija, Život, Telegram i dnevnicima poslije rata. Uređivao je Omladinu, Službeni glasnik Odjela za prosvjetu Banovine Hrvatske i Prosvjetni život.

Zapaženi su njegovi brojni prijevodi s bugarskog, češkog, danskog, engleskog, njemačkog, turskog, latinskog, rumunjskog i grčkog te prjevodi s hrvatskog na bugarski, češki i slovački. I danas je na cijeni njegov prijevod s danskog popularne knjige za djecu “Pale sam na svijetu” Jensa Sigsgaarda i prijevod romana “Zameo ih vjetar” Margaret Mitchell. Surađivao je u hrvatskoj, bugarskoj i ukrajinskoj enciklopediji, leksikonima i starijim izdanjima Leksikografskog Zavoda. Sastavio je rječnike hrvatskog, njemačkog i talijanskog jezika, rječnik turcizama i početnicu njemačkog jezika. Bio je član različitih društava, komisija i odbora te član Slavenskog društva u Pragu i Sofiji dopisni član Saveza bugarskih pisaca.

Djela

  • Što su Hrvati dali stranim kulturama i čovječanstvu, 1938;
  • Hrvatski pravopisni rječnik za pravilnost i čistoću hrvatskog jezika, Zagreb 1940.
  • Abeceda u slikama za hrvatsku djecu, Zagreb 1941.
  • Njemačko – hrvatski rječnik (koautor V. Esih), Zagreb 1941.
  • Hrvatsko – njemački rječnik, Zagreb 1941.
  • Njemačka početnica za samouke i naprednije, Zagreb 1942.
  • Hrvatsko-talijanski rječnik (suautor A. Velzek), Zagreb 1941.
  • Talijansko – hrvatski rječnik (suautor A. Velzek), Zagreb 1942.
  • Turcizmi, Rječnik turskih, arapskih i perzijskih riječi u hrvatskom književnom jeziku i pučkom govoru, s pregledom nove turske abecede i slovnice, Zagreb 1942.
  • Polarni junaci, Hrvati na sjevernom polu, Eskimi i njihove priče, Zagreb 1944.

Vanjske poveznice