Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Alerić (novinar)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Za druga značenja, pogledajte Ivan Alerić.

Ivan Alerić (Drinovci, 6. listopada 1961.Zagreb, 14. travnja 1992.), hrvatski tiskovni i televizijski novinar, urednik, dokumentarist, sveučilišni profesor, vojnik Hrvatske vojske[1]

Životopis

Rodio se je 6. listopada 1961. u hercegovačkom selu Drinovcima, Hercegovina kao jedanaesto od četrnaestero djece oca Jure i majke Mile. Od malih je nogu pokazivao nadarenost, a nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu i gimnazije u Posušju odlazi na studij u Zadar gdje je s najvišim ocjenama diplomirao francuski jezik i književnost i njemački jezik i književnost. Budući da u Zadru nije mogao, u Sarajevu je istovremeno studirao i povijest.[2]

U Zadru je ostao upamćen kao ekstra student. On je bio posebno nadaren. Takav intelekt mu je Bog dao, bistrinu i oštroumnost, a usto i plemenitost, sve vrline.“, prisjetio se Ivanovih studentskih dana njegov brat Vlado, a sličnu uspomenu na Ivana nosi i njegova sestra Marina Alerić Bebić: „Kao osnovnoškolac, gimnazijalac i student pokazivao je i imao izvrsne moralne, radne i intelektualne osobine i ocjene. Već kao dječak imao je zreo karakter i bistar osjećaj i nastup za pravicu. Bio je plemenit, pun dobrote, skroman i posebno milostiv prema potrebitima. Ivan je bio domoljub i kozmopolit, svestran i poliglot. Jednom je u redakciji čitao novine na švedskom jeziku pa su ga začuđeno upitali otkud sad zna i švedski jezik, a on je odgovorio da je to samo varijacija na njemački. Uz redovno studiranje zarađivao je kao turistički vodič i tako uzdržavao sebe i nas mlađe koji smo studirali.[2] Nakon studija zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Zadru kao asistent iz znanstvenog područja filologije na katedri za francusku književnost. Prije rata živio je i radio u Zagrebu, a početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u borbu za hrvatsku neovisnost. Radio je kao novinar „Glasnika HDZ“ pišući članke o hrvatskoj povijesti, a na HRT-u je sudjelovao u izradi dvije dokumentarne emisije „Podrijetlo Hrvata“ i „Kraljevska kravata“.[2]

U jesen 1991. godine odlučio je uzeti pušku u ruke i aktivno se uključiti u obranu napadnute Hrvatske.[2] Kao dragovoljac Domovinskog rata sudjeluje u borbama na dubrovačkom ratištu.[1] Nekolicina studenata pozvala je koncem rujna ’91. preko radija ljude koji bi se htjeli uključiti u obranu hrvatskog juga. To je bilo neposredno pred opći napad na Dubrovnik koji je krenuo 1. listopada. Oformila se dragovoljačka skupina koja je 3. listopada ujutro krenula prema Dubrovniku, među njima bio je i Ivan Alerić, posvjedočio je Ivanov suborac Ante Kačić, danas ugledni dubrovački odvjetnik. S dragovoljačkom postrojbom nazvanom „SRĐ“ Ivan je sudjelovao u najtežim bitkama za Dubrovnik.[2] Radio je kao novinar i urednik te ratni izvjestitelj „Glasnika HDZ“. Na HRT-u radio je u dokumentarnom programu i programu za inozemstvo te je za HTV izradio dvije emisije dokumentarnog sadržaja pod nazivima „Podrijetlo Hrvata“ i „Kraljevska kravata“. Ujedno sa osobitim domoljubnim i intelektualnim žarom sveučilišnog profesora priprema seriju znanstvenih članaka za hrvatske i inozemne medije u korist slave i istine o Hrvatima i hrvatskom imenu kroz povijest.[1]

Neki dovršeni članci posmrtno su objavljeni u „Glasniku HDZ“: „Hrvati u Tridesetogodišnjem ratu“, „Hrvati na arapskom dvoru u Španjolskoj“ , „Hrvati i srednjovjekovno Pariško sveučilište“. Gorljivo se zalagao za međunarodno priznanje Republike Hrvatske lobirajući kod francuskih sveučilišnih profesora i intelektualaca poput Alaina Finkielkrauta, jednog od zapadnih intelektualaca koji su progovorili protiv srbijanske agresije.[1] Nakon sudjelovanja u uspješnoj obrani Dubrovnika Ivan se vraća u Zagreb, a jačanjem ratnih aktivnosti u rodnoj Hercegovini odlučuje otići pomoći obranu rodne grude. Pri ukrcavanju naoružanja i vojne opreme na zagrebačkom Velesajmu, neposredno prije polaska u Hercegovinu,[2] poginuo je 14. travnja 1992. godine, u Zagrebu, prilikom transporta naoružanja i vojne opreme za južno bojište.[1] Tada je poginuo i Ante Kovač iz Posušja dok je nekolicina vojnika bila ranjena. [2] Pokopan je u rodnim Drinovcima. [1]

Odličja

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 hkv: Da se ne zaboravi - Ivan Alerić (1961.-1992.), Hrvatsko kulturno vijeće, 20. studenoga 2009. Pristupljeno 10. studenoga 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Borna Marinić: 14. travnja 1992. - poginuo Ivan Alerić:Ivan Alerić – vrhunski intelektualac i dragovoljac Domovinskog rata, HKV. 14. travnja 2019. Pristupljeno 15. travnja 2019.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.