Indijski piton
| Indijski piton | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Reptilia |
| Red: | Squamata |
| Porodica: | Serpentes |
| Rod: | Pythonidae |
| Vrsta: | P. molurus |
| Dvojno ime | |
| Python molurus Linné, 1758. | |
| Raspon | |
| |
Indijski piton (lat: Python molurus) je velika neotrovna vrsta pitona koja je podrijetlom iz tropskih i suptropskih područja indijskog potkontinenta i jugoistočne Azije . Obično je svjetlije boje od burmanskih pitona i dostiže obično 3 metra dužine. [1]
Opis[uredi | uredi kôd]
Ljuske indijskog pitona imaju kameni uzorak s bjelkastim ili žućkastim uzorcima koji variraju od preplanulih do tamno smeđih nijansi. To varira od terena i staništa. Jedinke iz Sahyādra i Assama tamniji su, dok su oni s visoravni Dekan i istočnih Ghatsa obično svjetliji. [2]
Indijski pizom obično raste do 3 metra što je potvrdila i studija iz 1990. koja je rađena u Nacionalnom parku Keoladeo, gdje je 25% populacije pitona bilo dugačko između 2.7–3.3 metara.[3]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Indijski se pitom najčešće javlja u Indiji, južnom Nepalu, Pakistanu, Šri Lanki, Butanu, Bangladešu i vjerojatno na sjeveru Mjanmara . [4] Živi u širokom rasponu staništa, uključujući travnjake, močvare, stjenovita podnožja, šume i riječne doline. Treba mu stalni izvor vode. [5] Sakriva se u napuštenim grmima, u šupljim stablima, gustim vodenim trskama i mangrovoj gustini. [2]
Ponašanje[uredi | uredi kôd]
Sporo se kreću, pokazuju plahost i rijetko pokušavaju napasti čak i kad su ugroženi. Obično se kreću u ravnoj liniji, tzv. "hodanjem po rebrima". Izvrsni su plivači, a po potrebi mogu u potpunosti uronuti pod vodu nekoliko minuta.
Hranjenje[uredi | uredi kôd]
Kao i sve zmije, indijski pitoni su mesožderi i hrane se sisavcima, pticama i gmazovim.
Razmnožavanje[uredi | uredi kôd]
Ženke polažu do 100 jajašaca, koje ona štiti i grijea. [5] U tom smislu sposobni su podići tjelesnu temperaturu iznad razine okoline pomoću mišićnih kontrakcija. [6] Grijanjem noe se rastegnu između 45–60 cm u duljini i brzo rastu. U Indiji je razvijena umjetna metoda inkubacije pomoću komora pod kontrolom klime za uspješno uzgoj izvađenih iz napuštenih ili bez nadzora jaja. [7]
Status[uredi | uredi kôd]
Indijski piton klasificiran je na granici "manje rizičnog" i blizu "ugroženog" na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta (v2.3, 1996). Ovaj popis ukazuje da može postati prijetnja izumiranjem i da je potrebno često preispitivanje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Wall, F. (1912). "A popular treatise on the common Indian snakes – The Indian Python". Journal of the Bombay Natural History Society 21: 447–476. https://archive.org/details/populartreatiseo00wall
- ↑ 2,0 2,1 Whitaker, R. (2006). Common Indian Snakes – A Field Guide, revised, 6–9, The Macmillan Company of India Limited.
- ↑ Bhupathy, S. (1990). "Blotch structure in individual identification of the Indian Python (Python molurus molurus) and its possible usage in population estimation". Journal of the Bombay Natural History Society 87 (3): 399–404
- ↑ Whitaker, R. (2004). Snakes of India. The field guide, 3, 12, 78-81.
- ↑ 5,0 5,1 Mehrtens, J. M. (1987). Living Snakes of the World in Color..
- ↑ Hutchison, V. H. (1966). "Thermoregulation in a Brooding Female Indian Python, Python molurus bivittatus". Science 151 (3711): 694–695
- ↑ Balakrishnan, P- (2010). "Artificial incubation, hatching and release of the Indian Rock Python Python molurus (Linnaeus, 1758), in Nilambur, Kerala". Reptile Rap 10: 24–27. http://www.tropicalecology.in/pdf/Python%20molurus_incubation_Peroth%20Balakrishnan%20et%20al_Reptile%20Rap%202010.pdf