Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Homonormativnost

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions

Homonormativnost je privilegiranje heteronormativnih ideala i konstrukcija na LGBT kulturu i identitet.[1][2][3] Bazira se na pretpostavci da bi se norme i vrijednosti heteroseksualnosti trebale preslikavati i provoditi među homoseksualnim ljudima.[1] Homonormativnost selektivno privilegira cispolnu homoseksualnost (koja je spojena i monogamna) kao dostojnu društvenog prihvaćanja.[4]

Podrijetlo

Izraz 'homonormativnost' popularizirala je Lisa Duggan u svojoj kritici suvremene demokracije, jednakosti i LGBT diskursa 2003. godine.[5] Polazeći od heteronormativnosti, koju je popularizirao Michael Warner 1991. godine[6] i koncepata utemeljenih u pojmu "spolni/rodni sustav" Gayle Rubin[7] i eseja Adrienne Rich o obveznoj heteroseksualnosti.[8]

Duggan piše: "homonormativnost je politika koja ne osporava dominantne pretpostavke i institucije o heteronormativnosti, već ih podržava i održava, istovremeno obećavajući mogućnost demobilizirane homoseksualne kulture usidrene u domaćinstvu i potrošnji."[5] Catherine Connell kaže da homonormativnost "naglašava zajedništvo s normama heteroseksualne kulture, uključujući brak, monogamiju, razmnožavanje i produktivnost".[9][10] Queer teoretičar David M. Halperin vidi kako se vrijednosti heteronormativnosti repliciraju i privilegiraju kako se LGBT vidljivost i građanska prava normaliziraju, pišući da „glavna gay politika prestaje biti otpor heteroseksualnom ugnjetavanju i postaje asimilacija ... pogon društvenom prihvaćanju i integracija u društvo u cjelini. "[1]

Halperin kaže da urbanizacija, gentrifikacija i rekapitalizacija queer područja i gradskih gej-geta doprinose prevalenciji i privilegiranju utvrđenih heteroseksualnih normi.[11] Halperin je povezao epidemiju HIV / AIDS-a i pojavu internetskih spojeva kao doprinos raseljavanju LGBT osoba.[1] Također pripisuje pomak u političkoj retorici, diskursu i stavu od oslobođenja do asimilacije kao daljnje pojačanje homonormativne binarne datoteke..[1][11]

Pojam "spolne hijerarhije" Gayle Rubin - koja vidi kako zapadno heteronormativno društvo gradi seksualne prakse od moralno "dobrog seksa" do "lošeg seksa" - ocrtava oblike homoseksualnog ponašanja koje rezultira uvjetnim prihvaćanjem[12] Ona piše: "Stabilni, dugotrajni lezbijski i homoseksualni muški parovi graniče s ugledom [...] ako je u paru i monogaman, društvo počinje prepoznavati da uključuje čitav spektar ljudske interakcije."[4] Rubin piše da ovi polovi prihvatljivosti i devijantnosti vide homonormativno privilegiranje dugoročnih homoseksualnih parova nad tijelima transrodnih, nebinarnih i promiskuitetnih članova ovih skupina[13] te da "Pojedinci čije ponašanje stoji visoko u ovoj hijerarhiji smatraju se certificiranim mentalnim zdravljem, uglednošću, zakonitošću, socijalnom i fizičkom pokretljivošću, institucionalnom podrškom i materijalnim koristima."[12]

Diskriminacija

Homonormativna diskriminacija primjenjuje se slično heteronormativnosti. Socijalne institucije i politike ojačavaju pretpostavku da su ljudi heteroseksualni i da su spol i spol prirodni binarni podaci.[14] Međutim, Rubin piše da homonormativnost djeluje tako da istiskuje ekskluzivnu heteroseksualnost u odnosu na normativno ponašanje, umjesto toga selektivno privilegira cispolnu homoseksualnost (koja je spojena i monogamna) kao dostojnu društvenog prihvaćanja.[4]

Transrodne osobe

Rubin navodi da replikacija heteroseksualnih normi - monogamija, bijela privilegija, binarnost spolova - pridonosi stigmatizaciji i marginalizaciji opaženih devijantnih oblika seksualnosti i roda.[12] Devedesetih su transrodni aktivisti primijenili izraz "homonormativ" u vezi s diskriminacijom unutar zajednice koja je vidjela nametanje homoseksualnih i lezbijskih normi zbog zabrinutosti transrodnih ljudi.[15] Tijekom epidemije AIDS-a u Sjedinjenim Državama, transrodne osobe često su isključene iz homoseksualnih i lezbijskih demonstracija održanih u glavnom gradu i uskraćeni im je pristup zdravstvenim inicijativama i programima uspostavljenim za borbu protiv krize.[15][16]

Transrodna aktivistica Sylvia Rivera govorila je o svojim iskustvima u kampanji za homoseksualce i trans-oslobođenje 70-ih i 80-ih, da bi je isti ti ljudi ignorirali kad su dobili što su tražili.[16]

Holly Lewis navodi da je kontinuirani pritisak na normativne pojedince "da se prilagode tradicionalnim, oporbenim seksističkim shvaćanjima roda" rezultirao homonormativnošću koja prožima ponašanje i identitet LGBT zajednice,[17]istodobno zamjenjujući radikalnu prošlu politiku Gay Liberation pokreta s ciljevima ravnopravnosti braka i posvojenja. Oni se smatraju konzervativnim kad se uokvire protiv LGBT aktivizma iz 70-ih/80-ih/90-ih.[9][18] Homonormativnost se percipira kako bi se spriječila raznolikost i autentičnost, a queer supkulture postaju komercijalizirane i integrirane, a politički diskursi strukturirani oko asimilacije i normalizacije..[19][17][20]

Politika

Predavač politike i međunarodnih odnosa Penny Griffin kaže da je, umjesto da kritizira neoliberalne vrijednosti monogamije, reprodukcije i binarnih rodnih uloga, utvrđeno da homonormativnost podupire vrijednosti koje se po prirodi smatraju heteroseksističkim i rasističkim.[21] Griffin vidi homonormativno ponašanje isprepleteno s kapitalističkim svjetskim sustavima, u čijoj su jezgri potrošačka kultura i materijalizam.[22] Duggan tvrdi da homonormativnost fragmentira LGBT zajednice u hijerarhije dostojnosti i da se LGBT osobe koje su najbliže oponašanju heteronormativnih standarda rodnog identiteta smatraju najvrjednijima da dobiju prava. Također piše da se LGBT osobe na dnu ove hijerarhije (npr. Biseksualne osobe, trans osobe, nebinarne osobe, ljudi nezapadnog roda, interspolni ljudi, obojeni queerovi, queer seksualni radnici) vide kao prepreka na putu prema tome da klasa homonormativnih ljudi ostvare svoja prava.[23][24][9][25]

Mediji

Andre Cavalcante kaže da kako homoseksualnost postaje društveno tolerirana, predstavljanje LGBT likova na filmu i televiziji pojačava strikture cisgendera, bijelaca i binarnih autoriteta.[26] Gay scenarist i redatelj Ryan Murphy, The New Normal, kritiziran je zbog homonormativnog prikazivanja queer kulture i smatra se "više štetnim nego zabavnim".[27] Homonormativne medijske reprezentacije vide se samo kao mimetičari heteroseksualne normalnosti, pojačavajući homoseksualne karikature i "ukusne pristaše njegovanih društvenih normi i dominantnih ideologija".[28][29] Tvrdi se da takvi prikazi izostavljaju neobične stvarnosti nebijelih, nebinarnih LGBT osoba, papirajući proživljena iskustva varijantnih identiteta i provodeći "hijerarhiju prema kojoj se očekuje da se pojedinci usklade i budu kažnjeni ako to ne učine."[30]

Iako studije pokazuju da pojavljivanje LGBT likova u medijima smanjuje predrasude među gledateljima, [31] mnogim mrežnim, kabelskim i streaming uslugama još uvijek nedostaje raznolikost ili zastupljenost u zajednici kada prikazuju queer likove.[32] Izvještaj GLAAD-a iz 2015. godine koji profilira zastupljenost LGBT medija utvrdio je da su homoseksualci (41 %) još uvijek u glavnom predstavljeni kao primarni queer likovi, unatoč povećanju zastupljenosti LGBT osoba u raznim seksualnim i rodnim identitetima.[32] Više je LGBT sadržaja proizvedeno u medijima u 2018. godini.[11] Prema GLAAD-ovom godišnjem izvještaju Gdje smo na TV-u, koji bilježi LGBTQ + zastupljenost na televiziji, broj queer likova u TV emisijama porastao je za 8,8 %.[33] Queer ljudi u boji također su vidjeli porast vremena na zaslonu; prvi su put u povijesti izvještaja nadmašili broj bijelih queer ljudi na televiziji.[11] 1 % populacije je interseksualno, pa su interspolni ljudi gotovo u potpunosti izostavljeni u medijima, [34] s diskursima binarnog rodnog identiteta koji uglavnom isključuju one koji ne spadaju u dvije kategorije spola i roda.[34]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Halperin, David M. (2012). How to be gay. Cambridge, Massachusetts. str. 441. ISBN 9780674067516. OCLC 807789456 
  2. ↑ David Orzechowitz (2010). "Gender, Sexuality, Culture and the Closet in Theme Park Parades". Gender and Sexuality in the Workplace. Emerald Group. str. 241. ISBN 9781848553712. https://books.google.com/books?id=JsXXD9n2zvAC&pg=PA241. "The dominance of a homonormative culture in Parades subordinates male heterosexuality to male homosexuality." 
  3. ↑ "Homonormativity". Positive Space Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpanj 2015.. http://web.uvic.ca/psn/resources/terminology/homonormativity/ Pristupljeno 15. svibanj 2019. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Rubin, Gayle (2011). Deviations : a Gayle Rubin reader. Durham, NC: Duke University Press. str. 149–154. ISBN 9780822394068. OCLC 766004635 
  5. ↑ 5,0 5,1 Duggan, Lisa, 1954- author. (2003). The twilight of equality? : neoliberalism, cultural politics, and the attack on democracy. Beacon Press. ISBN 9780807095805. OCLC 869304512 
  6. ↑ Warner, Michael, ed. lit. (2011). Fear of a queer planet : queer politics and social theory. University of Minnesota Press. ISBN 9780816623341. OCLC 934391034 
  7. ↑ Rubin, Gayle S. (1. studeni 2011.), "Postscript to "Thinking Sex", Deviations (Duke University Press): str. 190–193, doi:10.1215/9780822394068-008, ISBN 9780822394068 
  8. ↑ Rich, Adrienne (1982). Compulsory heterosexuality and lesbian existence. Antelope Publications. OCLC 10433690 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 Connell, Catherine. School's Out : Gay and Lesbian Teachers in the Classroom (1). Berkeley, US: University of California Press, 2014. ProQuest ebrary. Web. 15 March 2017.
  10. ↑ Queer Twin Cities. Minneapolis, US: University of Minnesota Press, 2010. ProQuest ebrary. Web. 15 March 2017.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 Halperin, David M. (2012). How to be gay. Cambridge, Massachusetts. str. 433. ISBN 9780674067516. OCLC 807789456 
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 Rubin, Gayle (2011). Deviations : a Gayle Rubin reader. Durham, NC: Duke University Press. str. 149. ISBN 9780822394068. OCLC 766004635 
  13. ↑ Rubin, Gayle. Thinking Sex: Notes for a Radical Theory of the Politics of Sexuality, in Vance, Carole. Pleasure and Danger: Exploring Female Sexuality (1993)
  14. ↑ DeFrancisco, Victoria (2014). Gender in Communication. U.S.A: SAGE Publication, Inc.. str. 16. ISBN 978-1-4522-2009-3 
  15. ↑ 15,0 15,1 Stryker, Susan. 2008. "Transgender History, Homonormativity, and Disciplinarity". Radical History Review. (100): 145-157.
  16. ↑ 16,0 16,1 "Sylvia Rivera - Part 2" (engl.). Making Gay History. https://makinggayhistory.com/podcast/sylvia-rivera-part-2/ Pristupljeno 15. svibanj 2019. 
  17. ↑ 17,0 17,1 Lewis, Holly (2016). The Politics of Everybody. London: Zed Books Ltd.. str. 222–230. ISBN 978-1-78360-287-2 
  18. ↑ Duggan, Lisa. "The New Homonormativity: The Sexual Politics of Neoliberalism." Materializing Democracy: Toward a Revitalized Cultural Politics. Ed. Dana D. Nelson and Russ Castronovo. N.p.: n.p., 2002. 175-94. Print. New Americanists.
  19. ↑ Halperin, David M., 1952- (21. kolovoz 2012.). How to be gay. Cambridge, Massachusetts. str. 445–446. ISBN 9780674067516. OCLC 807789456 
  20. ↑ Alderson, David (2016). Sex, Needs and Queer Culture. London: Zed Books Ltd. ISBN 978-1-78360-512-5 
  21. ↑ Griffin, Penny (2007). "Sexing the Economy in a Neo-liberal World Order: Neo-liberal Discourse and the (Re)Production of Heteronormative Heterosexuality". British Journal of Politics and International Relations 9 (2): 220–238. doi:10.1111/j.1467-856x.2007.00280.x 
  22. ↑ Stryker, Susan (2008). "Transgender History, Homonormativity, and Disciplinarity". Radical Review History 2008 (100): 145–157. doi:10.1215/01636545-2007-026 
  23. ↑ "Heteronormativity" (engl.), Wikipedia, 16. svibanj 2019., https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Heteronormativity&oldid=897332853, pristupljeno 31. svibanj 2019. 
  24. ↑ Duggan, Lisa. The Twilight of Equality?: Neoliberalism, Cultural Politics, and the Attack On Democracy. Beacon Press, 2003.
  25. ↑ Ferguson, Roderick A. "Race-ing Homonormativity: Citizenship, Sociology, and Gay Identity." Black Queer Studies: A Critical Anthology. Ed. E. Patrick Johnson and Mae G. Henderson. N.p.: n.p., 2005. 52-67. Print. http://read.dukeupress.edu/content/black-queer-studies
  26. ↑ Cavalcante, Andre (11. lipanj 2014.). "Anxious Displacements". Television & New Media 16 (5): 467. doi:10.1177/1527476414538525. ISSN 1527-4764 
  27. ↑ "What's Wrong With 'The New Normal'" (engl.). 13. rujan 2012.. http://www.out.com/news-commentary/2012/09/13/whats-wrong-new-normal Pristupljeno 16. svibanj 2019. 
  28. ↑ Cavalcante, Andre (11. lipanj 2014.). "Anxious Displacements". Television & New Media 16 (5): 456. doi:10.1177/1527476414538525. ISSN 1527-4764 
  29. ↑ PUGH, TISON (2018), "Conservative Narratology, Queer Politics, and the Humor of Gay Stereotypes in Modern Family", The Queer Fantasies of the American Family Sitcom (Rutgers University Press): 161–189, doi:10.2307/j.ctt1trkkgj.9, ISBN 9780813591728 
  30. ↑ Lennon, E.; Mistler, B. J. (1. siječanj 2014.). "Cisgenderism" (engl.). TSQ: Transgender Studies Quarterly 1 (1–2): 63. doi:10.1215/23289252-2399623. ISSN 2328-9252 
  31. ↑ Stelter, Brian (8. svibanj 2012.). "Gay on TV: It's All in the Family". The New York Times. ISSN 0362-4331. https://www.nytimes.com/2012/05/09/business/media/gay-on-tv-its-all-in-the-family.html Pristupljeno 12. prosinac 2016. 
  32. ↑ 32,0 32,1 Egner, Jeremy (27. listopad 2015.). "More Gay and Transgender Characters Are on TV, Report Shows". The New York Times. ISSN 0362-4331. https://www.nytimes.com/2015/10/28/arts/television/more-gay-and-transgender-characters-are-on-tv-report-shows.html Pristupljeno 12. prosinac 2016. 
  33. ↑ "Where We Are on TV Report - 2018" (engl.). 23. listopad 2018.. https://www.glaad.org/whereweareontv18 Pristupljeno 21. ožujak 2019. 
  34. ↑ 34,0 34,1 Kerry, Stephen (2011), ‘Representation of intersex in news media: the case of Kathleen Worrall’, Journal of Gender Studies, 20 (3), 263-77.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Homonormativnost&oldid=417626"