Hangul ili korejsko pismo je pismo, kojim se piše na Korejskom poluotoku u Sjevernoj i Južnoj Koreji. To je slovno pismo korejskoga jezika. Upotrebljava se sámo ili u kombinaciji sa znakovima kineskoga podrijetla koji služe za zapisivanje cijelih riječi ili osnova. Do konca VII. st. u Koreji se pisalo samo kin. pismom i jezikom. God. 692. načinjeno je od kineskih znakova slogovno pismo. Oko 1400. izumljen je tisak s pokretnim slovima, pa je načinjeno jednostavnije, današnje slovno pismo, u kojem su posebni znakovi za suglasnike i posebni za samoglasnike. Po predaji 1446. načinio ga je kralj Sedžon. Vjerojatno je da se za načela ugledao na mongolsko pismo galik, koje je također slovno. Izgled slova je proizvoljan, temelji se na jednostavnim geometrijskim elementima. Za način kombiniranja slova uzor je u kineskom pisanju.
Povijest
Nastalo je sredinom 15. stoljeća za vrijeme korejskog kralja Sejonga Velikoga. Do tada su Korejci koristili kinesko pismo, koje je bilo previše složeno za običan puk pa su čitati i pisati znali samo pripadnici priviligiranog plemstva, obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki konfucijski učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. No, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima beletristike. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među pukom, da ga je paranoidni korejski kralj Yeonsangun zabranio 1504. godine.
U kasnijim stoljećima, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek 1894. postao je službeno pismo u državnim dokumentima, 1895. ušao je u škole, a 1896. počele su izlaziti prve dvojezične novine na hangulu i engleskom jeziku "Tongnip Sinmun". Kada je Japan aneksirao Koreju 1910., japanski jezik postao je službeni, a hangul se nastavio koristiti. Ortografija je djelomično uređena 1912. godine, a potpuno 1946., nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u Aziji. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu indonezijskog otoka Sulawesija od 2009. godine.
Hangul abeceda
Znakovi hangul abecede zovu se jamo. "Ja" znači slovo, a "mo" majka. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima latiničnog pisma, a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su suglasnici, a 10 samoglasnici. Jezikoslovci hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s fonemima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika usta i jezika, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih crta i lako se razlikuju od suglasnika.
