Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hadžibegova kula

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Hadžibegova kula je kula u središnjem dijelu Hutovskog grada.[1]

Povijest

Hadžibegova kula (izvana i iznutra) Hadžibegova kula (izvana i iznutra)
Hadžibegova kula (izvana i iznutra)

Kula je postojala još u srednjem vijeku. Nije izričito spomenuta u vremenima Bečkog rata 1683.-1699. kad su u donjem Poneretavlju ratovali su Mlečani uspješno ratovali protiv Osmanlija, prodrijevši preko Zažablja u kojem se nalazi Hutovo, Popova i Trebinja sve do Novog i opkoliti Dubrovačku Republiku. Karlovački mir 1699. na dubrovačko inzistiranje u zbilji poništava skoro sve mletačke uspjehe, pa i Hutovo ostaje pod Turcima. Novi rat pokreću Turci protiv Mletaka 1715., no i ovaj su put Mlečani uspješni, koji prodiru sve do Boke kotorske koja je u njihovom posjedu. Iz tog vremena javljaju se dokumentarni zapisi o ovoj kuli. Zabilježena je 1714. godine kao derebend kula u stolačkoj kapetaniji. Tada je bila malih dimenzija. Bila je čuvala granicu, a u njoj je obitavala mala posada od 7 do 8 vojnika derebendžija koji su čuvali klanac, put i ubirali carinu. Te je godine nakratko u mletačko-turskim ratovima nakratko njome zavladali Mlečani koji su u uspješnom pohodu okružili Dubrovnik. Mlečani 16. travnja 1717. pišu pohvalu brigadiru mletačke vojske Vuli Nonkoviću i za osvajanje kule u Hutovu, kao i proširenju mletačke vlasti preko Zažablja, Popova, Ljubinja, Trebinja i Stoca. Požarevački mir 1718. godine opet vraća stanje na staro.[2]

Arhitektura

Dobro je učvršćena i čvrsto ozidana. Vrlo je slična Kuli Norinskoj blizu Metkovića.[1]

Kula je masivna,[2] velika i kružnog tlocrta. Ima prizemlje i dva kata. Podno kule nalazio se ribnjak Hadžibega Rizvanbegovića. Beg je u ribnjaku držao ukusnu ribu gaovicu ulovljenu u Popovu polju.[1]

Kulu je dobio Hadžibeg Rizvanbegović od oca s kojim je bio u zavadi, a nakon višegodišnjeg izbivanja iz rodnog kraja. Otac se povukao, podijelio stolačku kapetaniju i od nje sinu podijelio hutovsku kapetaniju. Hadži-beg je dogradio kulu u kojoj su stanovali «panduri kao krajiška straža».[3] Poslije je kulu okružio zidinama (hutovski grad).[2]

Od kule i ribnjaka danas su ostale samo ruševine. Građevinski kompleks hutovskog grada i Hadžibegove kule predložen je za upis u nacionalne spomenike BiH.[1] Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH na sjednici održanoj od 4. do 10. svibnja 2004,, povijesno područje – Hutovski grad (Hadžibegov grad) u Hutovu proglašeno je nacionalnim spomenikom.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Priča o hutovskom gradu Čapljinski portal/hum.ba, Nedjelja, 06. siječnja 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (Arhivirano 13. svibnja 2011.) (bošnjački), Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH, Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/09.
  3. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja Ivo Lučić, disertacija, Nova Gorica: Sveučilište u Novoj Gorici, 2009., str. 90