Gospa Lurdska
| Gospa Lurdska | |
 Kip Gospe Lurdske | |
| Ustanovljen | 1862. godine mjesni je biskup potvrdio autentičnost ukazanja</ref> |
|---|---|
| Nadnevak | 11. veljače |
| Simboli | krunica, plava vrpca oko pojasa |
| Svetišta | Lurd, Francuska |
| Blažena Djevica Marija | |
Gospa Lurdska rimokatolički je naslov Blažene Djevice Marije, štovan u čast marijanskih ukazanja, koja su se dogodila 1858. godine u blizini Lurda u Francuskoj.
Prvo ukazanje bilo je 11. veljače 1858. kada je 14-godišnja Bernardica Soubirous rekla majci da joj je "dama" govorila u špilji Massabielle (kilometar i pol od grada), u blizini rijeke Gave, dok skupljala ogrjev sa sestrom i prijateljem. Te su se godine u osamnaest navrata izvještavalo o sličnim ukazanjima, sve dok se nije dogodilo glavno otkrivenje Gospe od Bezgrješnog Začeća.
U siječnju 1862. lokalni mjesni biskup Tarbesa, Bertrand-Sévère Laurence podržao je štovanje Blažene Djevice Marije u Lurdu. Dana 3. srpnja 1876., papa Pio IX. službeno je dodijelio kanonsku krunidbu slici, koja je nekad bila u dvorištu današnjeg dijela Bazilike krunice. Slike i kipovi Gospe Lurdske jako puno su reproducirani u svetištima i domovima, često u spiljama Gospe Lurdske. Papa Pio XI. proglasio je vidjelicu Bernardicu Soubirous sveticom 1933. godine.[1]
Otada se razvila velika kultna pobožnost, a na mjestu ukazanja je sagrađena velika crkva koja je od tada postala glavnim mjestom hodočašća.
Prvi oltar Gospe Lurdske u Hrvatskoj podignut je 1884. godine u Nedelišću (Međimurje).[2]
Ukazanja[uredi | uredi kôd]
Jednoga dana, dok je s drugom djecom išla skupljati drva za ogrjev u blizini rijeke Gave, kod špilje Massabielle 11. veljače 1858. Bernardici Soubirous ukazala se Djevica Marija. Bernardica o tome svjedoči:
- "Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.[3]"
Nakon nedjeljne mise 14. veljače, Bernardica je imala i drugo ukazanje. Za vrijeme trećega ukazanja 18. veljače Gospa je prvi put progovorila te joj rekla da dolazi u špilju sljedećih petnaest dana. U početku su njezini roditelji, osobito njezina majka, bili protiv odlaženja u špilju te su joj u više navrata i zabranjivali ponovni odlazak. Za vrijeme devetoga ukazanja 25. veljače Gospa joj je naredila da otkopa malo zemlje u špilji gdje se nalazio izvor. Na izvoru se pojavljivao sve veći mlaz vode, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja.[3] Nakon što je Bernardica upitala Gospu za vrijeme šesnaestoga ukazanja 25. ožujka tko je ona, Gospa joj je odgovorila: "Ja sam Bezgrješno začeće". Gospa joj je za vrijeme ukazivanja odala tri tajne koje nikome nije smjela reći. Posljednje, osamnaesto ukazanje dogodilo se 16. srpnja 1858. godine. Prije posljednjega ukazanja špilju je zaštitila lokalna vlada, a Bernardica je klečala izvan ograde pokraj rijeke i tada je vidjela Gospu koja je izgledala ljepše no ikada prije.
Gospin odgovor bio je presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinoga viđenja. Naime, samo četiri godine ranije, 1854. godine, papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus" proglasio je dogmu o Marijinom Bezgrješnom začeću. U ono vrijeme su samo rijetki znali da se u Rimu raspravlja o pitanju Marijinog bezgrješnog začeća. Svim crkvenim istražiteljima bilo je sasvim jasno da neuka i nepismena mlinarova kći Bernardica nije mogla sama izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je Gospa rekla u viđenju.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Burke, Raymond L. i sur. A Guide for Priests, Deacons, Seminarians, and Consecrated Persons, 2008., str. 850-868. ISBN 978-1-57918-355-4.
- ↑ https://gospa-lurdska.hr/stovanje-majke-u-hrvatskom-narodu/ Preuzeto 18. prosinca 2020.
- ↑ 3,0 3,1 Laudato.hr: Sveta Bernardica iz Lourdesa, Preuzeto 18. prosinca 2020.