Gornji Vrdol bilo je selo u Zabiokovlju koje je obuhvaćalo današnja sela Krstatice i Župu. Pripadalo je župi Vrdolu. [1]
Kreševska povelja prva spominje Vrdol 12. kolovoza 1434.: " „... u Gorskoi župi: selo Draglan s pravimi, mejami i kotari i selo Kozicu s pravimi, mejami i kotari i selo Hraštane s pravimi, mejami i kotari i selo Vrh Doo s pravimi, ...“".
Crkva matica za selo Vrdol je crkva Svetog Mihovila u Rašćanima u Donjem Vrdolu, koja se započela graditi koncem 16. stoljeća, i dovršena je 1601. godine.[2]
Bila je dijelom Imotske krajine, kao i cijela Župa Biokovska. Izvjesno je da je do napoleonskih vremena župa Vrdol pripadala je pod crkvenu upravu franjevačkog samostana u Makarskoj, a da je zahtjev glavara Župe i okolnih sela za odvajanje od Imotske krajine i pripajanje Makarskoj 1797. odbio hrvatsko-ugarski kralj Franjo I.. Godine 1835. godine župa Vrdol prestala je postojati i dijeli se na Krstatice i Župu.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Bijakova.com O Župi. Pristupljeno 14. lipnja 2017.
- ↑ Karlo Jurišić, Crkve Biokovsko-neretvanskog područja u doba turske vladavine (16. – 17.) stoljeće, Kačić, II, Split, 1969. str. 137.