Giacomo Zammattio (Trst, 1862. - Trst, 1927.), talijanski arhitekt koji je djelovao u Rijeci.
Studirao je u Beču kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u Trst gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu Stazione Marittima.
Na poziv riječkog gradonačelnika Giovannija Ciotte, dolazi u Rijeku 1883. godine radi nadzora nad gradnjom Hrvatskog narodnog kazališta (Teatro Comunale), te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list La Rivista.
Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja imaju bogatu raščlambu i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglovnica, često s kupolama. U Ulici Dolac projektirao je sedam stambenih kuća za Roberta Whiteheada, vlasnika Tvornice torpeda, uglovnicu za Riječku banku te Mušku i žensku građansku školu (1885.). Autor je projekta za četvrt Brajda gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: Casa Veneziana (1886.), Palača Ploech (1888.), Filodramatika (1889.), te mauzolej obitelji Whitehead (1897.-1890.)
Literatura
- Daina Glavočić, ur.: Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning, Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. (ISBN 953-6501-17-1)