Srednjovjekovni engleski novčani sustav, iz kojeg je nastala britanska funta, temeljio se na novčanom sustavu franačkog cara Karla Velikog. Funta je odgovarala rimsko-karolinškoj libri (oznaka £), šiling solidusu (oznaka s), a peni denariusu (oznaka d).[1]
Kasnije je funta raširena po britanskim kolonijama diljem Britanske imperije, te su mnoge bivše kolonije i nakon stjecanja neovisnosti prihvatile funtu kao svoju nacionalnu valutu.
Valute u optjecaju
Valute britanskih posjeda
Neke od povijesnih valuta
- australska funta
- bahamska funta
- bermudska funta
- biafranska funta
- britanska zapadnoafrička funta
- ciparska funta
- fidžijska funta
- gambijska funta
- ganska funta
- irska funta
- južnoafrička funta
- kanadska funta
- malavijska funta
- nigerijska funta
- novozelandska funta
- palestinska funta
- samoanska funta
- škotska funta
- tongaška funta
- UAR funta
- zambijska funta
Izvori
- ↑ Aleksandar Benazić, Kako su europski novci dobili ime, Obol, glasilo HND, Zagreb 1994.