Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjo Krleža

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Franjo Krleža (Krapina, 8. prosinca 1908. - Krapinske Toplice, 20. listopada 1988.), [1] hrvatski kemičar i katolički laik.

Životopis

Rođen je 8. prosinca 1908. u Krapini, gdje je pohađao osnovnu školu. U Zagrebu je pohađao Drugu realnu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1927. [2] Kemiju je studirao na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku, gdje je bio aktivan u Jugoslavenskom katoličkom akademskom društvu, i Zagrebu gdje je diplomirao 1931. [1], a zatim i doktorirao 1941. [2]

Bio je asistent u Kemijskom zavodu Filozofskoga fakulteta, službovao je u srednjim školama u Gospiću, Varaždinu i Zagrebu, gdje je bio i upravitelj zvjezdarnice. [2] Također, bi je i urednik časopisa Priroda od 1943. do 1945. [1] Nakon Drugog svjetskog rata radio je u industriji i Zavodu za fizikalnu kemiju Filozofskoga i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. [2] Od 1954. živio je u Sarajevu, gdje je radio kao docent i profesor analitičke kemije na Filozofskom fakultetu. Osnovao je katedru za analitičku kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojoj je bio predstojnik do 1977. godine. [1]

Od 1969. do 1979. bio je ravnatelj i predsjednik Naučnoga vijeća Kemijskog instituta Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Sarajevu. Bio je organizator i prvi voditelj nastave trećeg stupnja kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. [2] Obavljao je više dužnosti u Uniji kemijskih društava Jugoslavije te je bio predstavnik Unije u Radnoj grupi analitičke kemije u Federaciji europskih kemijskih društava. Više godina vodio je odbor za fundamentalne nauke pri Republičkom savjetu za naučni rad Bosne i Hercegovine. 1977. ga je Kraljevska švedska akademija znanosti imenovala članom Nobelova odbora za predlaganje nobelovaca s područja kemije za 1978. [2]

Bavio se analtičkom kemiom, a posebice koloidnom kemijom - granom kemije koja proučava tvari u stanju velike razdrobljenosti, suprotno od kristalnoga stanja - te međunarodnom obradom biografskih podataka iz svoje struke, sastavivši niz biografija. [1]

Pisani radovi [2]

Objavljivao je u više od 140 stručnih i znanstvenih članaka u Croatia chemica acta, Glasniku kemičara i tehnologa BIH, koji je uređivao više godina, Arhivu za kemiju i tehnologiju, Nastavnom vjesniku, Vjesniku ljekarnika, Kolloid Zeitschriftu, Hemijskoj industriji, Kemiji u industriji i drugdje. Objavio je više populrnih članaka u časopisu Hrvatskog prirodoslovnog društva Prirodi, kojemu je bio urednik od 1943. do početka 1945. Sarajevsko sveučilište tiskalo je njegove skripte i koristile ih u nastavi.

Prije rata izašla mu je manja knjiga "Kemijski anfinitet i kemijska valencija" 1937., a svetojeronimsko društvo izdalo mu je knjigu "Pučka fizika - nauka o općim prirodnim zakonima" 1940. Nakon Drugog svjetskog rata objavio je udžbenik "Osnove analitičke kemije" 1964. i priručnik "Praktikum kvavtitativne analize. 1963. Prirodoslovno-matematički fakultet u Sarajevu izda je 1977. knjigu "Ispitivanje utjecaja strukture na kemijsku reaktivnost supstanci: naučnoistraživački projekat". [3] Vodio je više znanstvenoistraživačkih projekata. Nakon umirovljenja vratio se u Zagreb. Umro je u Krapinskim Toplicama 20. listopada 1988., a pokopan je u Krapini.

Katolički život [2]

Od rane mladosti bio je angažiran u Hrvatskom katoličkom pokretu, posebice u svetojeronimskom književnom društvu. Pisao je u Luči, Obitelji, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj prosvjeti, Seljačkim novinama, Napretku, Danici, najčešće u književnim i slikarskim temama te o kemijskim strukturama. Više članaka posvetio je kulturi i povijesti rodne Krapine. I nakon rata aktivno je sudjelovao u radu Književnog društva Sv.Ćirila i Metoda. Radovan Grgec zapiso je o njemu u Danici iz 1990.u nekrologu zaključivši:

„Bio je osvjedočeni katolički laik i iskreni hrvatski rodoljub. Svojega se uvjerenja nikad nije postidio. Znamo ga kao uzornoga supruga i brižnoga oca obitelji. Ostao je do kraja života vjeran našem Društvu, Crkvi i hrvatskom narodu.”


Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Hrvatska enciklopedija Online
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Glas Koncila, broj 15 (2129), rubrika Katolički oblikovatelji kulture, str. 21
  3. Google books