Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjo Gajowniczek

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Franjo Gajowniczek

Franciszek Gajowniczek (Strachomin, Poljska, 15. studenoga 1901. – Brzeg, 13. svibnja 1995.) narednik poljske vojske, zatvorenik u njemačkom koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau. Za njega je svoj život darovao sv. Maksimilijan Kolbe, osuđen na smrt u bunkeru gladi.

Bio je profesionalni vojnik od obnove Poljske državnosti nakon I. svjetskog rata, te je sudjelovao u Bitci na Visli protiv Crvene Armije 1920. godine. Sa suprugom i dvoje djece živio je u Varšavi. U vrijeme njemačko sovjetske invazije Poljske 1939. godine su ga, nakon predaje tvrđave Modlin kod Varšave, zarobili Nijemci. Uspio je pobjeći, ali je zatim bio iznova uhićen nakon pokušaja ulaska u Mađarsku. Gestapo ga je 8. listopada 1940. godine dopremio u koncentracijski logor u kojemu je pod brojem 5659 proveo skoro pet godina.

Nakon što je od 8. listopada 1940. do 25. listopada 1944. bio zatočen u Auschwitzu, prebačen je u logor Sachsenhausen. Odatle su ga u svibnju 1945. godine, zajedno s ostalim zatvorenicima, oslobodili Amerikanci. Proveo je u nacističkim logorima 5 godina, 5 mjeseci i 9 dana. Nakon pola godine se pridružio svojoj ženi Heleni, u Rawi Mazowieckoj kod Łódźa. Njegovi sinovi su poginuli kratko prije kraja rata 1945. godine, u sovjetskom bombardiranju.

Primio ga je Papa Pavao VI. povodom proglašenja Maksimilijana Kolbea blaženim u listopadu 1971. godine, te potom i Papa Ivan Pavao II. na dan proglašenja Maksimilijana Kolbea svetim 10. kolovoza 1982. godine.[1]

Umro je prirodnom smrću 13. svibnja 1995. godine, u mjestu Brzeg u Šleskoj, u starosti od 93 godine; njegova prva supruga Helena umrla je 1977. godine, a druga supruga Janina ga je nadživjela.[2] Prema njegovoj želji, pokopan je na groblju samostana u svetištu Niepokalanów, uz fratarsku zajednicu koju je bio osnovao sv. Maksimilijan Kolbe, i s kojom je Gajowniczek održavao živu vezu.[3]

Izvori

Sadržaj