Eulerov teorem

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Eulerov teorem je jedan od najvažnijih teorema u elementarnoj teoriji brojeva, a tvrdi da je gdje je Eulerova funkcija, odnosno funkcija koja svakom prirodnom broju pridružuje broj prirodnih brojeva koji su manji ili jednaki s i relativno prosti s [1]

Isto tako, teorem je blisko povezan s tzv. Malim Fermatovim teoremom, stavljajući za neki prosti broj

Dokaz[uredi | uredi kôd]

Prije samog dokaza iskazat ćemo i dokazati sljedeću lemu.

Lema. Neka je skup svih relativno prostih brojeva s u intervalu Možemo pisati Za skup kažemo da je reducirani sustav ostataka modulo n.

Svi elementi skupa za su međusobno nekongruentni modulo i daju ostatke kao elementi skupa pri dijeljenju s ali ne nužno u tom poretku.

Pretpostavimo da su neka dva elementa skupa kongruenta modulo odnosno za Tada očito no što je kontradikcija.

Sada ćemo dokazati drugi dio leme. Očito su svi elementi skupa relativno prosti s Prema teoremu o dijeljenju s ostatkom možemo pisati (*). Dokazujemo da mora vrijediti čime je tvrdnja zapravo dokazana. Pretpostavimo suprotno, Tada iz (*) slijedi Onda očito a vrijedi Dakle, čime je lema dokazana.[2]

Uočimo da ako prirodan broj daje neki od ostataka iz skupa relativno prostih brojeva s u intervalu on nužno mora biti relativno prost s Naime, pomnožimo li bilo koji broj s za koji je njegov će ostatak biti djeljiv s modulo

Koristeći ovu lemu nije teško dokazati Eulerov teorem. Označimo s Prema lemi, vrijedi bijekcija Množeći svih kongruencija dobivamo Budući da je i slijedi što je i trebalo dokazati.

Kongruentnost relativno prostih brojeva[uredi | uredi kôd]

Iskazat ćemo i dokazati jedno jednostavno, ali važno svojstvo relativno prostih brojeva.

Neka je skup svih relativno prostih brojeva s brojem u intervalu Ako je tada je gdje je

(Uočimo da tada očigledno vrijedi i gdje je skup svih relativno prostih brojeva s u )

Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da je uz No, onda očito (prema Teoremu o dijeljenju s ostatkom) postoji takav da je Kako iz posljednje jednadžbe slijedi što povlači Uočimo da su onda i brojevi svi redom relativno prosti s

Drugim riječima, broj relativno prost s daje ostatak, pri dijeljenju s koji je jedan od relativno prostih brojeva s u

Primjeri[uredi | uredi kôd]

Od broja oduzimat ćemo onoliko puta dok ne dobijemo broj u intervalu . (Time bismo eventualno mogli dobiti 0, ali samo ako je višekratnik od .)

Uzmimo , . Očito je pa će biti i tako sve do .

S druge strane, uzmimo Očito je te vrijedi pa je zaista , a 7 i 30 su relativno prosti.

Uočimo da se ovo lako vidi iz Euklidova algoritma.

Slučaj kada je [uredi | uredi kôd]

Brojevi su relativno prosti za svaki prosti broj . Naime, pretpostavimo da . No, tada , kontradikcija. (Ovo vrijedi za bilo koja dva uzastopna prirodna broja.)

Prema Eulerovom teoremu sada slijedi da je .

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Andrej Dujella (2008.) (PDF). Uvod u teoriju brojeva. Zagreb: Prirodoslovno-matematički fakultet. https://web.archive.org/web/20210407155741/https://www.mathos.unios.hr/images/homepages/mirela/UUTB/utblink.pdf 
  2. Posjetiti stranicu mathlesstraveled.com na ovu temu