| Etiopski vuk[1] | |
|---|---|
 Etiopski vuk | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Canidae |
| Potporodica: | Caninae |
| Rod: | Psi Brookes, 1827. |
| Vrsta: | C. simensis |
| Dvojno ime | |
| Canis simensis Ruppell, 1840. | |
| Raspon | |
 Rasprostranjenost Etiopskog vuka | |
| podvrste | |
| Canis simensis simensis Canis simensis citernii | |
Etiopski vuk (Canis simensis), također poznat kao Abesinski vuk , Abesinska lisica, Crveni šakal, Simienska lisica, Simienski šakal je kanid iz Afrike. Njegova brojna imena odražavaju prethodnu neizvjesnost oko njegove sistematike, danas se drži da spada u vukove a ne u lisice kojima naizgled liči. Etiopski vuk živi na visinama iznad 3000 metara (afroplaninska zona) u Etiopiji, on je predator na vrhu hranidbenog lanca. Danas je najugroženiji kanid, sa samo sedam preostalih čopora (oko 550 odraslih primjeraka). Najviše ih ima u Bale na jugu Etiopije, postoji nešto manje primjeraka i u Semienskom gorju na sjeveru Etiopije, te nešto malo na nekoliko drugih područja. Claudio Sillero-Zubiri sa Sveučilištu u Oxfordu je zoolog koji se najviše angažirao da spasi ovu vrstu vuka.
Sistematizacija i evolucija
Početni rezultati molekularne analize upućivali su na zaključak da je etiopski vuk srodnik sivog vuka. Novije analize govore da to nije tako, iako je etiopski vuk usko povezan s drugim vucima, on se vjerojatno od njih razdvojio kao vrsta prije tri do četiri milijuna godina.[2]
Izgled i građa tijela
Etiopski vuk je kanid srednje veličine nalik na kojota u veličini i građi, ima duge noge i usku njušku. Teži od 11 do 19 kilograma, mužjaci su 20% veći od ženki. Ima male i široko razmaknute zube, prilagođene hvatanju glodavaca, njegovoj glavnoj hrani. Njegova zubna formula glasi: 3/3-1/1-4/4-2/3 = 42. Stražnje kutnjake ponekad nema. Očnjaci su mu oštri i prosječno 19 milimetara dugi. Ima velike i široke uši. Na prednjim šapama ima po pet prstiju, a na stražnjim četiri.[3]
Krzno im je crvenkastožute boje sa tamnije crvenim dijelovima po njušci, ušima i gornjem dijelu tijela i bijelkastim mrljama po obrazima i obrvama. Kontrast imeđu crvenih i bijelih dlaka raste s dobi i društvenim statusom u čoporu. Ženke obično imaju svijetlije krzno.
Društveni život
Iako je etiopski vuk je prvenstveno usamljeni lovac glodavaca, on živi u čoporima koji dijele i brane svoj teritorij. To ga razlikuje od većine drugih većih društvenih zvijeri koje žive u čoporima radi kolektivnog lova. U divljini bez ljudi, čopor ima prosječno 6 odraslih životinja, 1 do 6 mladunaca i 1 do 7 štenadi. Tipični čopor je okot svih mužjaka rođenih tijekom nekoliko godina i 1 do 2 ženke.
Do sukoba čopora dolazi zbog podjele terena, tad se jako glasaju laju i, reže i zavijaju. Sukobi uvijek završavaju tako da se manje grupa povlači od brojnije.[4] Kontakti između čopora postaju učestaliji za sezone parenja.
Mužjaci iz istog okota ostaju zajedno, dok ženke napuštaju svoj rodni čopor u dobi od dvije godine i odlaze u drugi čopor čim se pojavi prazno mjesto u njemu.[5]
Razmnožavanje
Dominantna ženka unutar čopora , brani se od pokušaja parenja od svih mužjaka iz čopora, osim dominantnog mužjaka, ali će se rado pariti sa dolutalim mužjakom iz drugog čopora. Tako da se 70% svog parenja obavi izvan čopora. Nakon okota svi članovi čopora pomožu u podizanju štenadi, a podređene ženke ponekad pomažu dominantnoj ženki u dojenju štenadi. Ženke se kote jednom jednom godišnje, a leglo se obično sastoji od 2 do 6 štenaca koji se kote nakon dva mjeseca skotnosti.
Podvrste Etiopskog vuka
Postoje dvije priznate podvrste ovog kanida:
- Canis simensis simensis; Stanište mu je sjevero-zapadno od Velike rasjedne doline. Njegov nos je nešto kraći od onih iz južne rase.
- Canis simensis citernii; Stanište mu je jugo-istočno od Velike rasjedne doline. Njegovo krzno je crvenkastije od onih iz sjeverne rase.
Status
Iako je službeno zaštićena vrsta, ipak se ubijanje vukova povećalo zbog povećanja broja vatrenog oružja u Etiopiji. Etiopske vukove uglavnom ne love zbog krzna, iako su u prošlosti ljudi iz plemena Volo od nihova krzna prvili podmetače za stolice.
Izvori
- ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-801-88221-4.
- ↑ PubMed: D. Gotelli&C. Sillero-Zubiri, G.D. Applebaum, M.S. Roy, D.J. Girman, J. Garcia-Moreno, E.A. Ostrander, R.K. Wayne: Molecular genetics of the most endangered canid: the Ethiopian wolf Canis simensis, Molecular Ecology, vol 3/4, str. 301–312
- ↑ Ethiopian wolf (Canis simensis). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2008.. http://www.canids.org/species/Ethiopian_wolf.pdf Pristupljeno 22. travnja 2010.
- ↑ Ethiopian wolf (Canis simensis). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2008.. http://www.canids.org/species/Ethiopian_wolf.pdf Pristupljeno 22. travnja 2010.
- ↑ Ethiopian wolf (Canis simensis). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2008.. http://www.canids.org/species/Ethiopian_wolf.pdf Pristupljeno 22. travnja 2010.