Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Estonska umjetnost

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkva sv. Olava u Tallinnu iz 12. stoljeća

Estonska umjetnost je umjetnost s prostora današnje Republike Estonije i naroda Estonaca od srednjeg vijeka do danas.

Srednji vijek

Pojavom estonske države u 13. stoljeću Estonci spajaju tradicionalne pučke oblike sa zapadnim utjecajima s danskih i njemačkih prostora. U doba prihvaćanja kršćanstva početkom 13. st. podižu se jednostavne crkve i dvorci romaničkog, a od 14. do 16. stoljeća gotičkog stila. Tallinn postaje značajno trgovačko središte u kojemu se grade mnoge crkve (prvostolnica sv. Marije, sv. Olav i dr.) i javni objekti (grad, vijećnica, palače).

Najstarije skulpture potječu iz istog razdoblja i uglavnom su to kipovi s portala crkava i raspeća. Kroz 15. i 16. stoljeće najčešće nastaju izrezbareni gotički oltari.

Renesansa i Barok

Bernt Notke, Ples smrti iz 15. stoljeća u crkvi sv. Nikole u Tallinnu

Od 16. do 18. stoljeća18. stoljeća izmjenjuju se utjecaji nizozemske renesanse, danskog baroka i ruske umjetnosti. Renesansa se najčešće javlja na memorijalnoj i spomeničkoj plastici, a barok u štuko ukrasima na propovjedaonicama, oltarima i palačama.


19. stoljeće

Tijekom prve polovice 19. stoljeća u arhitekturi prevladava neoklasicizam, a u drugoj polovici historicizam.

Početak slikarstva u Estoniji započinje utemeljenjem crtačke škole u Tartuu (1830.) na poticaj klasicističkih slikara K. A. Senffa i A. M. Hagena. Poslije slikari slijede romantizam i bidermajer, a među najznačajnije slikare iz tog doba spadaju G. A. Hippius i G. von Kügelgen.

20. stoljeće

Ants Laikmaa Taebla maastik (1936)

Početkom 20. stoljeća nastaju građevine u nacionalnom stilu koje su većinom radili finski, a potom i domaći arhitekti. Slikari se školuju u europskim središtima (Ants Laikmaa i Kristjan Raud), a po povratku rade u nacionalno-romantičarskom duhu portrete, krajolike i povijesne kompozicije. Od 1910. do kasnih 1930-ih estonski slikari i kipari slijede suvremene europske pravce: portrete radi N. Triik, K. Mägi slika u duhu ekspresionizma, dok postimpresionistički slikaju A. Johani i K. Liimand.

Estonski muzej umjetnosti je osnovan 17. studenog 1919. god., ali sve do 1921. god. bio je u iznajmljenim prostorijama i tada je njegova kolekcija smještena u Palaču Kadriorg iz 18. stoljeća. God. 1929. palača je oduzeta muzeju kako bi se obnovila rezidencija estonskog predsjednika Konstantina Pätsa.

Oko 1920-ih u arhitekturi prevladava tradicionalizam, neoklasicizam i art nouveau, dok od 1930-ih prevladava funkcionalizam. Nakon Drugog svjetskog rata u duhu internacionalnog stila grade estonski arhitekti (A. Kotli, V. Pormeister).

Od 1914. god. djeluje i Estonsko Društvo Umjetnika u Tallinnu koje se od 1924. god. zove Estonsko Industrijsko-umjetnička Škola, da bi od 1944. god. postalo Državnim Institutom za Primijenjenu Umjetnost, i naposljetku Estonskom Umjetničkom Akademijom (Eesti Kunstiakadeemia).

U vrijeme sovjetske okupacije u umjetnosti prevladava soc-realizam. Liberalizacijom od 1970-ih estonski umjetnici slijede suvremene avangardne smjerove. T. Rein i P. Jänes i dr., slijede suvremene arhitektonske izričaje, a u slikarstvu su sve prisutnija avangardna stremljenja (P. Mudist, J. Palm, L. Sarapuu, J. Arro i dr.).

Suvremena estonska umjetnost

Estonska književnost

Izvori

Poveznice

Vanjske poveznice