Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Enūma Eliš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Enūma Eliš je babilonski mit stvaranja (nazvan tako po njegovim prvim riječima). Otkrio ga je Austen Henry Layard 1849. (u fragmentima) u ruševinama Ašurbanipalove biblioteke u Ninivi (Mosul, Irak). Prvi puta je objavljen 1876., a prijevod je uradio George Smith.

Enûma Eliš imao približno tisuću redova teksta koji je zabilježen u starobabilonskom jeziku na sedam glinenih pločica. Svaka pločica sadrži između 115 i 170 redova teksta. Većina Pločice V. nikada nije otkriven, ali bez obzira na taj nedostatak, tekst je gotovo kompletan. Naime, kopija pločice V. pronađena je u Sultantepeu, drevna Huzirina, koja je smještena nedaleko modernog grada Şanliurfa u Turskoj.

Ep je jedan od najvažnijih izvora za razumijevanje babilonskog svijeta, orijentiranog na vrhovnu moć boga Marduka i stvaranja čovječanstva za službu bogovima. Njegova prvotna svrha, međutim, nije sačinjavala jedno teološko i teogonijsko izlaganje već uzvišenje Marduka, vrhovnog boga Babilona, iznad ostalih mezopotamskih bogova.

Postoje različiti primjerci epa Enûma Eliš iz Babilona i Asirije. Verzije pronađene u Ašurbanipalovoj biblioteci datiraju iz 7. st. pr. Kr. Kompozicija teksta vjerojatno potječe još iz Brončanog doba, do vremena Hamurabija ili, možda, čak do rane kasitske ere (približno 18. – 16. st. pr. Kr.), iako neki znanstvenici smatraju da je riječ o kasnijem datumu od otprilike 1100. pr. Kr. Hrvatski prijevod načinio je Bulcsú László.[1]

Vanjske poveznice

Izvor