"Emina" je sevdalinka nastala na tekst mostarskog pjesnika Alekse Šantića, koji ju je napisao pod dojmom ljepote Mostarke Emine Sefić. Iako je pjesma prvi put objavljena 1902. u časopisu Kolo, kasnije je postala popularna sevdalinka koju su izvodili mnogi umjetnici iz bivših jugoslavenskih republika.
Emina Sefić
Emina Koluder (rođ. Sefić) rođena je 1884. u Mostaru. Njen otac bio je istaknuti imam u Mostaru, a obitelj je živjela u blizini Starog mosta i bili su susjedi slavnog pjesnika Alekse Šantića.
Emina se udala za Avdagu Koludera, odselila iz rodnog grada i imala je 14-ero djece. Umrla je 1967. u 83. godini.[1] Njena praunuka, Alma Ferović, je sopranistica i nastupala je s Eltonom Johnom i A. R. Rahmanom.[2]
27. svibnja 2010. brončani kip Emine otkriven je u Mostaru na Šantićev 142. rođendan. Kip je izvajao Zlatko Dizdarević tijekom perioda od tri mjeseca i nije bio zasnovan na njenim fotografijama, nego je to bila umjetnička vizija bosanske ljepote. Oblikovana je s odjećom koje su žene nosile u Bosni i Hercegovini na prelazu u 20. stoljeće.[3]
"Emina" danas
Po predaji, posljednju strofu, koja je dodana izvornom Šantićevom tekstu, izrekla je Sevda Katica, usmeni kazivač narodnih pjesama, kad joj je Himzo Polovina donio vijest o smrti opjevane Emine. Pjesmu su mnogi izvodili sa dodatkom Sevdinih stihova, dok su je Himzo Polovina i Ibrica Jusić kao takvu snimili na nosače zvuka.
