Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Državno sveučilište u Sankt-Peterburgu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Državno sveučilište u Sankt-Peterburgu
Pogled na Državno sveučilište u Sankt-Peterburgu

Državno sveučilište u Sankt-Peterburgu (rus. Санкт-Петербургский государственный университет; lat. Universitas Publica Petropolitana) je rusko federalno javno sveučilište u Sankt Peterburgu.

Najstarije je i jedan od najvećih sveučilišta u Rusiji i pripada među veća i uglednija sveučilišta u regiji Istočne i Srednje Europe.[1] Dijelovi sveučilišta su: 24 fakulteta i instituta. Sveučilište je organizirano na dva kampusa, jednim na Vasilijevskom otoku i drugim u Peterhofu. U sovjetskom razdoblju, Sveučilište je nosilo naziv Lenjingradsko državno sveučilište (rus. Ленинградский государственный университет) budući da je i grad nosio naziv Lenjingrad. U razdoblju od 1948. do 1989. godine Sveučilište je u punom nazivu nosio i ime Andreja Ždanova, sovjetskoga političara.

Državno sveučilište u Sankt.Peterburgu drugo je najbolje sveučilište u Rusiji nakon Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov. Na međunarodnim ljestvicama sveučilište je zauzelo 240. mjesto[2] u 2013./2014., Prema QS World University Rankings, postavilo ga je na mjesto 351–400.

Sveučilište ima reputaciju školovanja većine ruske političke elite, uključujući predsjednike Vladimira Putina i Dimitrija Medvjedeva, koji su obojica studirali pravo na sveučilištu. Najstarije je rusko sveučilište, koje je osnovao Petar Veliki 1724. godine, a koje je prethodilo osnivanju Moskovskog državnog sveučilišta 1755. [3]

Sveučilište je prvo s ruskih sveučilišta pridružilo se Coimbrskoj skupini (CG), a sada predstavlja Rusiju.

Od poznatih osoba na ovom Sveučilištu studirali su: Vladimir Lenjin, Pjotr Stolipin, Dmitrij Medvjedev, Vladimir Putin, Dalia Grybauskaitė, Mihail Gromov, dobitnici Nobelove nagrade: Ivan Pavlov (fiziologija i medicina, 1904.), Ilja Mečnikov (fiziologija i medicina, 1908.), Nikolaj Semjonov (kemija, 1956.), Lev Landau (fizika, 1962.), Aleksander Prohorov (fizika, 1964.), Wassily Leontief (ekonomija, 1973.), Leonid Kantorovič (ekonomija, 1975.) i Josif Brodski (književnost, 1987.); također Leonhard Euler, Mihail Lomonosov, Dmitrij Mendeljejev, Igor Stravinski, Pavel Durov, Nikolaj Rerih, Aleksandr Ljapunov i mnogi drugi.

Izvori

Sadržaj