Dmytro Pavlyčko (ukr. Дмитро Васильович Павличко); (Ukrajina, Stopčativ, 28. rujna 1929.); je ukrajinski pjesnik, scenarist, povjesničar kulture, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar. Pavličko je čest gost u Hrvatskoj i aktivan je u javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika.
U jednom od svojih javnih nastupa iznosi svoje mišljenje: "Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost." Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.
Životopis
Dmytro Pavlyčko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (danas Ivano-Frankivska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj 16 rođendan.
Godine 1953. Pavličko je završio Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu, smjer psihologije. Uskoro se zaposlio u lokalnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». U 80.-im godinama Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.
Pjesma Dmytra Pavlyčka: Hrvatska
- Po brdima Božja ruka laka
- Prostrla je sela poput platna,
- Tu se širi jedna zemlja skladna,
- Kukuruzna, sočna, vinogradna
- Što miriše poput medenjaka.
- Prozirno k dječja duša, bistro,
- Šumi more plavetno i čisto.
- Obale-k košare jagoda:
- Krovovi se naselja crvene,
- A masline zelenilo nude
- Da zaštite i ptice i ljude.
- Na slavensko stablo tu je davna
- Rimska još nakalemljena grana.
- I hridine sve, i sve doline,
- Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
- Na krvavim temeljima stoje.
- Razlijeva se nebom bijela pjena,
- A na vodi, iza plavih stijena -
- Oble gore kô grudi i koljena
- Mladih žena što plivaju leđno.
- Oči kuća srušenih do tla,
- Svi tragovi ugašenog rata
- Pune dušu, i htio bih znati -
- Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
- Prožimlju tako srce do dna.
- Kô nestali snovi iz djetinjstva
- Tu nada mnom blista krošnje siva:
- Tisućljetna maslina, Hrvatska,
- Puna rana, ali uvijek živa!
- Dmytro Pavlyčko, Ukrajina
Djela
- Любов і ненависть, 1953.
- Моя земля, 1953.
- Чорна нитка, 1958.
- Правда кличе, 1958.
- Гранослов, 1968.
- Сонети подільської осені, 1973.
- Таємниця твого обличчя, 1974, 1979.
- Магістралями слова, літературна критика, 1978.
- Світовий сонет, переклади, 1983.
- Над глибинами, літературна критика, 1984.
- Спіраль, 1984.
- Поеми й притчі, 1986.
- Біля мужнього слова, літературна критика, 1988.
- Покаянні псалми, 1994.
- Антологія словацької поезії ХХ століття, 1997.
- Золоте ябко, 1998.
- Сонети В.Шекспіра, 1998.
- 50 польських поетів, 2000.
- Поезії Хосе Марті, 2001.
- Наперсток, 2002.
- Рубаї, 2003
- Сонети, (оригінальні твори й переклади), 2004.
- Не зрадь, 2005.
- Три строфи, 2007.
- Аутодафе, 2008.
- Мала антологія хорватської поезії, 2008.