Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Dmytro Pavlyčko

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Pjesnik Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Dmytro Pavlyčko (ukr. Дмитро Васильович Павличко); (Ukrajina, Stopčativ, 28. rujna 1929.); je ukrajinski pjesnik, scenarist, povjesničar kulture, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar. Pavličko je čest gost u Hrvatskoj i aktivan je u javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika.

U jednom od svojih javnih nastupa iznosi svoje mišljenje: "Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost." Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.

Životopis

Dmytro Pavlyčko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (danas Ivano-Frankivska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj 16 rođendan.

Godine 1953. Pavličko je završio Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu, smjer psihologije. Uskoro se zaposlio u lokalnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». U 80.-im godinama Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.

Pjesma Dmytra Pavlyčka: Hrvatska

Po brdima Božja ruka laka
Prostrla je sela poput platna,
Tu se širi jedna zemlja skladna,
Kukuruzna, sočna, vinogradna
Što miriše poput medenjaka.
Prozirno k dječja duša, bistro,
Šumi more plavetno i čisto.
Obale-k košare jagoda:
Krovovi se naselja crvene,
A masline zelenilo nude
Da zaštite i ptice i ljude.
Na slavensko stablo tu je davna
Rimska još nakalemljena grana.
I hridine sve, i sve doline,
Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
Na krvavim temeljima stoje.
Razlijeva se nebom bijela pjena,
A na vodi, iza plavih stijena -
Oble gore kô grudi i koljena
Mladih žena što plivaju leđno.
Oči kuća srušenih do tla,
Svi tragovi ugašenog rata
Pune dušu, i htio bih znati -
Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
Prožimlju tako srce do dna.
Kô nestali snovi iz djetinjstva
Tu nada mnom blista krošnje siva:
Tisućljetna maslina, Hrvatska,
Puna rana, ali uvijek živa!
Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Djela

  • Любов і ненависть, 1953.
  • Моя земля, 1953.
  • Чорна нитка, 1958.
  • Правда кличе, 1958.
  • Гранослов, 1968.
  • Сонети подільської осені, 1973.
  • Таємниця твого обличчя, 1974, 1979.
  • Магістралями слова, літературна критика, 1978.
  • Світовий сонет, переклади, 1983.
  • Над глибинами, літературна критика, 1984.
  • Спіраль, 1984.
  • Поеми й притчі, 1986.
  • Біля мужнього слова, літературна критика, 1988.
  • Покаянні псалми, 1994.
  • Антологія словацької поезії ХХ століття, 1997.
  • Золоте ябко, 1998.
  • Сонети В.Шекспіра, 1998.
  • 50 польських поетів, 2000.
  • Поезії Хосе Марті, 2001.
  • Наперсток, 2002.
  • Рубаї, 2003
  • Сонети, (оригінальні твори й переклади), 2004.
  • Не зрадь, 2005.
  • Три строфи, 2007.
  • Аутодафе, 2008.
  • Мала антологія хорватської поезії, 2008.

Povezani članci

Vanjske poveznice