Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Dževad Karahasan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Dževad Karahasan

Dževad Karahasan (Tomislavgrad, 1953.) je bosanskohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.

Životopis

U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina sudjelovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom kazalištu.[1]

Od 1986.-'93. Karahasan docent za dramaturgiju i povijest drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši i dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH-a, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor na Sveučilištu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009.-'10.

Od 1993. radi kao dramaturg za kazalište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, povijest i kritiku kazališta i sudjeluje kao kazališni redatelj.

Odlike su Karahasanova djela modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže: kao i hrvatski pisac, i bošnjački pisac je fasciniran kazalište, za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, vjerojatno, romani i esejistička memoaristika.

Bibliografija

  • Kazalište i kritika, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.
  • Kraljevske legende, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1980.
  • Kralju ipak ne sviđa se gluma, Sarajevo, 1983.
  • Strašno je vani, Sarajevo, 1984.
  • O jeziku i strahu, Sarajevo, 1987.
  • Model u dramaturgiji, Omladinski centar Zagreb, Zagreb, 1988.
  • Istočni diwan, "Svjetlost", Sarajevo, 1989.
    • Východný díwán, "Kalligram", Bratislava, 2007.
  • Misionari, "Svjetlost", Sarajevo, 1989.
  • Stidna žitija, "Bratstvo-Jedinstvo", Novi Sad, 1989.
  • Stid nedjeljom, "August Cesarec", Zagreb, 1991.
  • Kuća za umorne, "August Cesarec", Zagreb, 1993.
  • Dnevnik selidbe, "Duriex", Zagreb, 1993.
    • Loučení se Sarajevem, "Mladá fronta", Prag, 1995.
  • Al-Mukaffa, ARBOS, Klagenfurt-Salzburg-Beč, 1994.
  • Povučeni anđeo, ARBOS, Klagenfurt-Salzburg-Beč, 1995.
  • Šahrijarov prsten, "Bosanska riječ", Sarajevo, 1996.
  • Koncert ptica, ARBOS, Beč, 1997.
  • Forme teatra kao artikulirana forma života (Herbert Gantschacher), Beč, 2000.
  • Noćno vijeće, "Profil internacional", Zagreb, 2005.
  • Gozba, ARBOS, Villach-Hradec-Salzburg, 2005.
  • Dževad Karahasan - sabrana djela (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće), "Dobra knjiga", Sarajevo, 2007.
  • Izvještaji iz tamnog vilajeta, "Dobra knjiga", Sarajevo, 2007.
  • Sjeme smrti, Sarajevo, 2012.
  • Što pepeo priča, Sarajevo, 2016.

Nagrade

  • 1981. Nagrada "Veselin Masleša", Sarajevo;
  • 1990. Jugoslovenska nagrada za roman, Sisak;
  • 1991. Književna nagrada franjevačke provincije Bosna Srebrena;
  • 1994. Nagrada "Bruno Kreisky" za političku knjigu, Beč;
  • 1996. Europska nagrada za esej "Charles Veillon", Pariz;
  • 1996. Nagrada "Stadtschreiber von Graz";
  • 1999. Nagrada Herder, Beč;
  • 2004. Književna nagrada za europsko razumjevanje, Leipzig;
  • 2010. Slovenska Nagrada Vilenica, Vilenica;
  • 2012. Počasna nagrada Heinrich Heine , Düsseldorf;
  • 2012. Goethe medalja, Goethe instituta, Düsseldorf;
  • 2020. Goetheova nagrada, Frankfurt;

Izvori

  1. http://www.vilenica.si/press/Almanac_vilenica_2010-web.pdf (Arhivirano 7. listopada 2011.) Preuzeto 20. travnja 2016.

[1]

  1. [1] ( pristupljeno 29. 08. 2020. )