Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crni sabat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vještičji sabat, slika Francisca Goye iz 1797./98.

Crni sabat je ceremonija okupljanja praktikanata poganskih rituala. Najčešće se vezuje uz vještice.

Podaci o okupljanjima vještica na sabat datiraju još iz srednjega vijeka da bi tokom 18. stoljeća, s razvojem prosvjetiteljstva, takve pojave uglavnom prestale biti gledane kao realne i preselile se u sferu pučkih legendi i bajki.

Etimologija

Riječ sabat prvi koristi Nikola Jacquerius u djelu "Bič opsjenarskih heretika" (Flagelum haereticorum fascinariorum, 1458.). Značenje riječi nije objašnjeno, ali pretpostavlja se da dolazi od izraza Sabazius, frigijskog božanstva, koji je katkad identificiran s grčkim bogom Dionizom, što sabat dovodi u korelaciju s drevnim orgijama, bakanalijama.[1]

Let na sabat

Prema vjerovanju, tzv. let na sabat bio je način da se stigne na veliki i prostorno udaljeni sastanak sa Sotonom. Takvi sastanci održavali su se noću na usamljenim mjestima. U prošlosti su se vodile rasprave o tome na koji način sudionici sabata dolaze prisustvovati sastancima, odnosno jesu li se na sabate prenosili u duhu ili tjelesno. Sveti Augustin (354.-430.) je pisao da demoni mogu prenositi svoje štovatelje nevjerojatnom brzinom, dok su Sveti Toma Akvinski (o.1225.-1274.) i Sveti Bonaventura (1221.-1274.) vjerovali u mogućnost čarobnjačkih letova.[2]

S obzirom da Sotona, kako se vjerovalo, imitira Božja djela i čuda, let vještica uspoređivao se s mističnim Pavlovim uznesenjem u treće nebo (2 Kor 12,2).[3] Od 15. do 17. stoljeća, pojedini su znanstvenici nastojali empirijsski istražiti i objasniti perirodu vještičjeg leta, pa su ga nastojali predstaviti kao iluziju izazvanu drogama. Tvrdilo se da čarobnjaku i vještici za letenje služe razne masti kojima mažu tijelo, a koje pripremaju od tijela nekrštene djece. Agrippin učenik, Johann Weyer (1515.-1588.) opisivao je pripremanje magijskih masti koje su se pripravljale kuhanjem djece u bakrenom loncu. Drugi autori dovodili su vještičji let u vezu s bilokacijom., a jedan od zagovornika te teorije bio je i okultist Julius Evola (1898.-1974.) (Metafizika seksa).[4]

Vještičji kalendar

Prema vjerovanju, vještice su slavile poganski obred poznat kao "kolo godine". Takvi poganski obredi simbolizirali su odnos čovjeka i prirode, ciklus godišnjih doba i rast i umiranje te ponovno rađanje svega u prirodi.

Središnja mjesta u sklopu vještičjeg kalendara činile su svetkovine sabata kojih je bilo osam raspoređenih tijekom godine, a uglavnom su korspondirali s izmjenom godišnjih doba.

Prva svetkovina sabata održavala se 31. listopada i naziva se Samhain (poznata i kao Halloween, Noć vještica). Ova svetkovina označavala je službeni kralj ljeta i početak zime. To je noć kada je moguće najlakše uspostaviti vezu s duhovima.

Druga svetkovina slavila se 21. prosinca, za vrijeme najdulje noći u godini. Prema poganskom vjerovanju, to je vrijeme gozbi i veselja, kada se kiti kuća i mlado drvo koje simbolizira novi početak.

Dana 31. siječnja slavila se FeImbolc, Svijećnica.

Proljetni ekvinocij slavio se 21. ožujka.

U noći s 30. travnja na 1. svibnja slavila se Valpurgina noć (Beltane). U to vrijeme održavao se jedan od najvažnijih cnih sabata u vještičjem kalendaru. U noći se pale krijesovi, procesije nose upaljene baklje, a vještice se skupljaju na svojim sastajalištima.

Početkom ljeta 21. lipnja slavila se svetkovina Litha ili ljetni solsticij. To je bila svetkovina obilja, plodnosti i čari prirode.

Sabat Lughnasadh ili Lamma slavio se 31. srpnja. To je magično doba za kojega se slavila plodnost zemlje i blagostanje zajednice; označavala je kraj jeseni.[5]

Posljednji u nizu svetkovina slavio se jesenjski ekvinocij (Mabon), 23. rujna.

Vidi još

Bilješke

  1. Glavurtić, Miro, Satana, str. 174.
  2. Glavurtić, Miro, Satana, str. 177.
  3. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1281.
  4. Glavurtić, Miro, Satana, str. 178.
  5. Faust, Viktoria, Vještice, str. 50.

Literatura



Nedovršeni članak Crni sabat koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.