Chiricahua

Chiricahua je najveće apačko pleme, tako su nazvani po njihovom originalnom domu u jugoistočnoj Arizoni koji se nalazio u planinama Chiricahua ('velika planina'; vidi tekst ispod) i Dragoon Mountains. Sami sebe Chiricahua nazivaju Aiaha.

Ime

Riječ 'chiricahua' prema nekima znači 'great mountain', danas je to ime planine u Arizoni. Njezino porijeklo je možda u Ópata nazivu chiguicagui, što znači "mountain of wild turkeys", odnosno 'planina divljih purana '. Ove ptice su uzgajali neki Pueblo Indijanci, a tu su ih pronašli i španjolski konkvistadori. Drugi njihovo ime prevađaju kao 'people of the rising sun' ili 'narod izlazeče sunca' ili pak kao 'mountain people' ili 'planinski narod'. Danas se u anglofonskoj literaturi obično nalazi prijevod 'great mountain', a misli se na planine Chiricahua Mountains. Chiricahua su nazivai Ha’i’a há ('Eastern sunrise") od White Mountain, Cibecue i Bylas Zapadnih Apača. Imenom Chidikáágu (nastalom od španjolskog Chiricahua) Indijanci su prozvali sami sebe. Od San Carlos Apača dobili su ime Hák’a yé, a od Navaha Chíshí.

Povijest

Početak (1300. - 1500.)

Apači su na današnji jugozapad Sjeverne Amerike došli najkasnije do 15. st., negdje s područja rijeke Mackenzie u zapadnoj Kanadi. U novoj domovini ovi Atapaskani (Athapaskans) su se podijelili na 7 glavnih grupa i razvili 7 jezika, to su Jicarilla, Lipan, Kiowa Apache, Navaho, Western Apache, Mescalero i Chiricahua. Chiricahua Apači najsrodniji su plemenu Mescalero.

Dolazak Španjolaca (1540. - 1821.) i Anglo-Amerikanaca (1825.)

Dolazak Španjolaca za Apače znači velika promjena. Jedina životinja koju su uzgajali bila je pas. Španjolci su sa sobom dovezli konje, ovce, mule i goveda. Apači su vrlo brzo pronašli brži i lakši izvor nabave svježeg mesa. No drugo gotovo ništa se nije promijenilo u njihovom načinu života, ostali su nomadi, ratnici i pljačkaši, sada mnogo brži i opasniji. –Apačko (Chiricahue) neprijateljstvo prema Španjolcima je poraslo kada su ih počeli hvatati za rad u svojim rudarskim kampovima. Tako je od 1690. apačko neprijateljstvo postalo toliko destruktivno da je opustjela cijela pokrajina Pimeria Alta (današnja Arizona i New Mexico), i susjedna meksička država Chihuahua i sjeverna Sonora. Nitko nije mogao proći ovim područjem bez napada Chiricahua.

Ratovi sa Španjolcima nastavljaju se i tijekom 18. stoljeća. 1786. Španjolci mijenjaju taktiku i uspostavljaju "peace establishments" (slično suvremenim rezervatima za Indijance), blizu Presidia (Presidios). Plan je bio pokoriti Apače, uništiti im socijalni sistem i postupno ih učiniti ovisnima o Španjolcima. Da bi došli do cilja i privoljeli ih, dijelili su im porcije graha, kukuruza, mesa, ali također i puške, alkohol i odjeću. Ovime su ih htjeli učiniti ovisnima o svojim proizvodima, i da bi zaboravili na upotrebu luka i strijele i odlaska u lov zbog kože za odjeću, indolentnim i pijancima. – Ratovi su se ipak nastavili do perioda meksičke nezavisnosti, odnosno povlačenja Španjolaca. Tokom mira sa Španjolcima (1820.-1830.) Chiricahua Apači naučili su čitati i pisati španjolski jezik. Naučili su dobro rukovati vatrenim oružjem, vojnim puškama (rifle), i proučili njihovu vojnu taktiku.

Dolazak prvih Anglo-Amerikanaca

1825. Stotinu Anglo-Amerikanaca dobiva dozvolu za lov na gornjem i donjem toku rijeke Gile, ostali su se naselili kod današnjeg Silver-City-ja. Chiricahue su bili prema njima miroljubivi, ali pridošlice su bili nepovjerljivi i oprezni. U kasnijim periodima, u borbama s Meksikancima i Amerikancima, Chiricahua Apači su se proslavili sa svojim vođama, a to su bili: Cochise, Victorio, Loco, Chato, Nachi, Bonito i Geronimo.

Cochise jedan od najpoznatijih vođa Chiricahua, držao je u rukama jugoistočnu Arizonu od 1861. pa do 1872. , umro je 1874. Vidi Apache: Povijest.

Chiricahua danas

Suvremeni Chiricahua Apači žive u Oklahomi i na rezervatu Mescalero Apache u Novom Meksiku. Mnogi danas žive u urbanim središtima gdje rade kao radnici ili se bave farmerskim poslovima. U kasnom 20. stoljeću ima još 600 punokrvnih Chiricahua.

Ustrojstvo

Chiricahua Apači poznati su po tome što nisu imali centralne vlasti. Za njih se kaže da ih je bilo oko 2,500. Njihove 3 bande /Bedonkohe su iščezli/ imale su svaka svoje lovačko područje. Svaka banda imala je poglavicu, koji je znao što je najbolje za njegovu skupinu. Svaka ova banda, imala je prosječno 10-30 'proširenih' obitelji (slično kao kod slavenskih zadruga). Ovakve obitelji etnolozi nazivaju 'extended families'. Obitelj jednog oženjenog muškarca sastojala se od ženine obitelji a boravište je matrilokalno. –Žena se bavi pripremom hrane, sakupljanjem, gradnjom kuća, čuvanjem djece, štavljenjem koža i izradom košara. Muškarac brine o sigurnosti obitelji, ide u lov, brine o konjima, izrađuje oružje i uvijek je pripreman za rat.

Bande Chiricahua Apača

Bande Chiricahua se kod raznih autora ne poklapaju, ni po broju ni po imenu. Neki autori navode da su se sastojali od 3 bande (Opler; 1941).

Stanje sa Chiricahua bandama je sljedeće: Dijelili su se na 3 glavne grane

Chokonen ili pravi Chiricahua, Central Chiricahuas, "Rising Sun People", Ch’úk’ánén, Ch’uuk’anén, Ch’ók’ánén, Tcokanene, nazivani i Cochise Apaches.
Gileño, Eastern Chiricahuas, ili Gila Apaches, ili Chihennes ili Red Paint People, u Chiricahua Mountains u jugoistočnoj Arizoni. Dijele se teritorijalno na dvije glavne bande bande:
- Mimbreño Apači, Mimbres Mountains u jugozapadnom Novom Meksiku.
  - Coppermine Apači (Bakreni Apači)
  - Warm Springs Apači, Gila River.
- Mogollon Apači, oko Mogollon Mountains u Catron i Grant Counties, Novi Meksiko.
  - Bedonkohe. Najpoznatiji je bio Geronimo. Njegova grupa Bedonkohe nestala je još za njegova života.
Pinaleño Nedni ili Nednhis, Ndé’indaaí, Nédnaa’í, "Enemy People", Pinery Apache, Ne’na’i, Southern Chiricahuas /Južni Čirikave/, u Sierra Madre u Meksiku.

Vanjske poveznice