Canela (Kanela, Canella. U ranijim kronikama nazivani su Capiekran), skupina od tri indijanska plemena porodice gé naseljenih u brazilskim državama Maranhão i jugoistočna Pará. U Kanele pripadaju Ramkókamekra (950), 470 Apanjekra i nestali Kenkateye.
Svoj prvi kontakt s Europljanima imaju negdje u 18. stoljeću. Kako u ovom kraju nema zlata, nafte, kaučukovca, a ni brazilskog oraha, Canele su ostali pošteđeni u svojoj izolaciji sve do današnjih dana. Najbliže urbano središte je Barra do Corda, udaljena 3 sata jeepom od sela Canela.
Canele je opisao Curt Nimuendajú koji je živio sa njima 1920.-tih i 1930.-tih godina. Lov, sakupljanje i posijeci-i-spali agrikultura glavne su privredne aktivnosti plemena. Jedan od njihovih simbola kulture je trka stabala poznata među Ge-plemenima i bušenje ušiju (ear-piercing) i umetanje diskova-kui, tijekom serije rituala u festivalima khêêtúwayê i pepyê [1].
Selo Canela bilo je kružno (300 metara u promjeru) i sa oko 1,000 do 1,500 stanovnika, čiji broj nakon pacifikacije 1814. opada 300 (1930), 412 (1960), 514 (1975), 791 (1986) i 903 (1989); (1,337, 9/01/2001.) [2]
Govore jezikom šire skupine timbira, porodica ge, koji ima dva dijalekta imenovanim po plemenskim nazivima.